Mnogi od nas žele biti slavni i bogati, ali ne shvatamo koliko tu ima podlosti i koja je prava cijena takvog uspjeha. Kad prođe vaših pet minuta slave, svi vas ostave kao da ste bilo niko i ništa. Danas vam otkrivamo jedan takav slučaj na našoj estradi.
Priča se da su mnogi pogrešno shvatili našu slavnu divu, a to se jasno pokazalo i na dan njezine sahrane. Lola Novaković, poznata ličnost jugoslavenske glazbene scene, karijeru je započela u mladosti. Kada je navršila 22 godine, njen izuzetan talent je prepoznat kada se pridružila Radio Beogradu kao vokalna solistica. Njezina je karijera brzo uzletjela, obilježena nizom hitova, pohvala i nastupa.
U tom je razdoblju Novaković postala simbolom vrhunske glazbe, osvajajući publiku diljem Jugoslavije svojim srčanim izvedbama. Značajan vrhunac njezine karijere dogodio se 1962. godine kada je sudjelovala na Eurosongu, postigavši zapaženo četvrto mjesto za Jugoslaviju s pjesmom “Ne pali svjetla u sumrak”.
- Ovaj nastup učvrstio je njezinu reputaciju glazbene zvijezde, a pjesma je u konačnici postala jedan od njezinih prepoznatljivih pjesama. Iako je njezina karijera bila impresivna, mediji su se često više fokusirali na njezin privatni život. Imala je tri braka i sama je preminula.
Lola Novaković imala je tri braka, a svaki je plijenio pažnju javnosti. Prvi brak započela je s profesorom Borom Kragujevićem, no trajao je samo dvije godine. Za drugog supruga Milu Jovanovića udala se 1966.; međutim, i ova je zajednica bila kratkog vijeka, završivši razvodom samo četiri godine kasnije, 1970. Lolin treći brak s estradnim umjetnikom Draganom Antićem izazvao je veliku pozornost.
Njihova je veza izazvala dosta nagađanja zbog razlike u godinama – Lola je bila više od deset godina starija od Dragana, što je bila neuobičajena situacija u konzervativnijem društvu tog doba i izazivala je kritike. Ipak, njihova je veza izdržala do 2000. godine, kada su se razveli, nakon čega se Lola odlučila povući iz javnosti.
- Tijekom trećeg braka mediji su je često pratili, često fokusirajući se na sporna pitanja. Izvješća su uključivala tvrdnje da je bila zatvorena u Rusiji, a neki su pojedinci čak tvrdili da je bila agentica CIA-e.
Lola Novaković se nakon razvoda povukla iz javnosti, pa je svojim vjernim obožavateljima omogućila da je vide samo na probranim koncertima i na nastupima u Kazalištu na Terazijama, gdje je bila na stalnoj funkciji. Poznata kao jedna od istaknutih ličnosti jugoslavenske glazbene scene, stekla je titulu “prve dame jugoslavenske glazbe”, titulu koju su joj dodijelili i mediji i njezini vršnjaci.
- Nažalost, posljednje godine svog života provela je u izolaciji. Godine 2016. preminula je u svojoj kući na Ceraku, a prema izvješćima pronađena je u fotelji kako mirno spava, no pomnijim pregledom pokazalo se da je umrla.
Tijekom svog života, vjerojatno obeshrabrena načinom na koji su je mediji i društvo tretirali, prenosila je svoju želju da bude pokopana na jednostavniji način nego u Aleji velikana. Na dan njezine kremacije dogodila se neobična sramota – njezina je rezidencija opljačkana, a lopovi su odnijeli brojne dragocjenosti ove glazbene ikone.
Iako ovaj događaj nije odmah dospio na naslovnice, na kraju se saznalo tri mjeseca kasnije zahvaljujući upornosti bliske prijateljice, što je dodatno uznemirilo njezine fanove i obožavatelje. Mirjana Bobić Mojsilović naknadno je napisala tekst za “Večernje novosti” o Loli, reprezentativki Beograda, uz napomenu da je “pokopana kao općinsko dijete”.
- Postaje očito da je djelo manje o samoj Loli, a više o suvremenom Beogradu, gradu koji poštuje pojedince za koje je bolje da su ostali u prošlosti, a zanemaruje one koji doista zaslužuju sjećanje.
Prenosimo Vam kompletan tekst: U društvu opsjednutom pojavom u kojem se sve vrti oko rejtinga, prostora na naslovnicama i potencijalne zarade od toga, nažalost, vrijednost života svakog pojedinca svedena je na oštro i bespoštedno natjecanje koje procjenjuje njegovu vrijednost.
Na to sam se podsjetio kada je nekolicina prijatelja, glumaca, izrazila razumljiv bijes saznavši da je Lola Novaković, žena koja je dugo bila simbol Beograda i predstavljala radost i bolji provod, nedavno sahranjena kao općinska dijete. Na posljednji put Veliku Lolu Novaković ispratila je susjeda te nekoliko prijatelja i poznanika.
Nije bilo velikih govora ili komemorativnih gesta, a niti jedan predstavnik grada nije prisustvovao njezinom pogrebu niti se potrudio oprostiti od nje na način koji priliči njezinoj ostavštini, za razliku od onoga što bi bilo koji drugi stanovnik Beograda mogao očekivati. Nije položena u Aleju velikana. Kao posvetu, na ispraćaju je sa zvučnika zasvirala njezina kultna pjesma “Tražim samo kap radosti”.
Lola Novaković je tek kratko spominjana u informativnim emisijama i iznenađujuće minimalno zastupljena u novinama nakon njezine smrti. Sve što je sakupila za života ostavila je u amanet Beogradu. “Moj Beograd, on ima dušu, i istinsku ljubav u duši Beograd sve dočekuje raširenih ruku. svima donosi jednaku sreću.
- Izvela je Lolu za generaciju naših roditelja, označavajući jedno izvanredno razdoblje. Častno nas je i uspješno predstavljala na jednoj dalekoj Euroviziji, a njezina glazba postala je trajni favorit u našoj zajednici.
Bila je naš ekvivalent Franku Sinatri. Kako smo to mogli previdjeti? Kako je moguće da je sve to za nas izgubilo značaj? Trenutno služi kao metafora. Ova kratka priča o zaboravu služi kao simbol našeg naroda u današnje vrijeme. Ako zanemarimo sjećanje na žrtve koje su naše majke ili bake podnijele za nas, ako zanemarujemo svoju povijest i ne poštujemo je iako nas je oblikovala, što to govori o našem identitetu i našoj budućnosti?
Prilično je ironično da smo skloni prisjećati se ljudi i događaja koje bismo trebali zaboraviti, dok nam oni kojih bismo se trebali sjećati često izmaknu iz glave. Iako se kaže da je teško zaboraviti nekoga tko nam je podario nebrojene nezaboravne trenutke, čini se da u ovom trenutku i na ovom mjestu to nije sasvim točno.
- Lola Novaković izvela je pjesme koje su proslavile Beograd. U ovoj kratkoj priči, kao i u svim ostalim našim istinitim pričama, dirljivo je prisjetiti se ovih redaka o Beogradu: Mogli ste osjetiti unutarnje jecaje boli.
Ipak, nitko vas nije vidio na koljenima. Ponudili smo ti naše mlade godine, “Želio bih izraziti i tugu i radost.” Proširimo ovu kratku zbirku uspomena koje su pridonijele našem rastu, dodajući još jedan aspekt: Lola Novaković na brojne načine predstavlja dostojanstvo, kulturu, eleganciju i uspjeh koji je nastao kao prirodan rezultat značajnog truda.
Ona također simbolizira život obogaćen vrijednostima koje su se nekoć smatrale temeljnima, ali sada se čini da za mnoge nemaju puno značaja. Osoba koja je odlučila da Lola Novaković ne dobije dostojanstvenu počast, zahvalnost iz Beograda i lijepa sjećanja otkrili su nam jedno sasvim novo glazbeno djelo. A tu ni jedna kap sreće ne može učiniti razliku.
