Jahja Muhasilović o sjednici Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda: „Kada Elmedin Konaković-evi klimat-majstori vode lobiranje, onda je ovakav ishod očekivan“
Profesor međunarodnih odnosa Muhasilović, komentirajući posljednju sjednicu Vijeća sigurnosti u kojoj je razmatrana politička situacija u Bosni i Hercegovini, iznio je oštru kritiku prema pristupu koji su u tom procesu, kako tvrdi, primjenjivali politički akteri iz Federacije BiH – prvenstveno Konaković i njegove saradničke mreže. Prema njegovim riječima, dok su se formalno vodile rasprave o suverenitetu, mandatu međunarodnih institucija i budućnosti BiH, “kampanja lobiranja kojom su rukovodili Konakovićevi klimat-majstori” bila je jedan od glavnih razloga za rezultat koji je – po njemu – bio predvidiv.
Muhasilović je naglasio da je sjednica Vijeća sigurnosti pokazala promjenu u stavu SAD-a: smatra da je američki pristup prema BiH dobio novu nijansu – manje intervencionizma, više zahtjeva za dogovorom unutar države. „Mi smo navikli na eksplicitne poruke iz Amerike, sada su one suptilnije,“ kaže on, ali dodaje da ta promjena može imati ozbiljne posljedice za BiH. Posebno je ukazao na činjenicu da je lobiranje — u kojem, tvrdi, Federacija i određeni akteri iz Sarajeva nisu imali uspjeha — bilo neprofesionalno i loše izvedeno.
Ključne primjedbe Muhasilovića
-
Prema njegovoj analizi, Konaković je svojim postupcima stvorio vakuum u kojem su lobističke aktivnosti bile delegirane pojedincima i firmama koji nisu imali kapacitet da realno utiču na tok događaja.
-
Muhasilović tvrdi da dok je entitet Republika Srpska bolje pratila međunarodne tokove i lobiranje, Federacija BiH je subjektivno bila korak iza, što je rezultiralo slabijom pozicijom u raspravi na Vijeću.
-
On upozorava da takav ishod – slabog performansa lobbying kampanje – može dovesti BiH u stanje u kojem će biti manje zastupljena na međunarodnoj sceni, dok politički akteri iz RS-a stiču komparativnu prednost.
Zašto je ovo važno za BiH
Prvo, jer pokazuje da nije dovoljno imati formalni poziv za dijalog ili sudjelovanje u međunarodnoj instituciji – potrebno je i koordinirati strategiju, kompetentno lobirati i imati jasnu liniju.
Drugo, jer između redova sjednice Vijeća sigurnosti nazire se poruka: međunarodni akteri možda smanjuju direktno miješanje u BiH i traže od domaćih snaga da samostalnije upravljaju pitanjima obnove i reforme.
Treće, jer ukazuje na mogući geopolitički pomak gdje se uloga entiteta poput Republike Srpske i Federacije BiH redefinira – ko bolje razumije međunarodne tokove, ima šanse da diktira tempo.
Potencijalne posljedice
Ako ova analiza Muhasilovića drži vodu, moguće je da slijedi:
-
Slabljenje utjecaja Federacije BiH na međunarodnim forumima i povećanje utjecaja RS-a.
-
Pritisak na vlasti u Federaciji i Sarajevo da reorganizuju vanjskopolitičke strategije i lobističke mreže kako ne bi ostali margina.
-
Povećana odgovornost domaćih aktera za efikasno predstavljanje interesa zemlje – bez oslanjanja isključivo na međunarodnu zajednicu.
Zaključak
Muhasilović svoju kritiku ne formulira kao paranoidnu teoriju, već kao upozorenje koje treba poslušati. Kada politički aktor kao Konaković – kako kaže – ustupi svoju „kampanju lobiranja“ nekompetentnim strukturama, onda ishod ne iznenađuje. Bosna i Hercegovina se nalazi na prekretnici: hoće li imati strateški i efikasan nastup pred međunarodnim institucijama, ili će dozvoliti da je drugi oblikuju i predstavljaju? U svakom slučaju, prema Muhasiloviću, situacija je “očekivana”.
#JahjaMuhasilović #VijećeSigurnostiUN #BiH #Lobiranje #Politika #ElmedinKonaković
