Muslimanka sam koja se udala za Srbina. Za mene razlike u vjeri nikada nisu predstavljale prepreku, jer smatram da su to samo ljudske podjele koje nemaju nikakvog stvarnog značaja. Ipak, život mi je pokazao koliko duboko mogu biti ukorijenjene predrasude, čak i među najbližima.
Moji roditelji nikada nisu prihvatili moju odluku. Godinama nisu ni razgovarali sa mnom, praveći se da ne postojim. Tek mnogo kasnije obnovili smo kontakt, ali bez stvarnog pomirenja. I dalje mog supruga nazivaju “onaj druge vjere”, odbijajući da ga prihvate kao člana porodice. Bez obzira na to, moj muž pokazao je nevjerovatno strpljenje i dostojanstvo. Nikada nije rekao nijednu ružnu riječ o njima, čak ih uvijek oslovljava sa poštovanjem.
Za mene je on najbolji muž na svijetu. Lijep je, zgodan, obrazovan, pažljiv i izuzetno uspješan. Trenutno predaje na jednom fakultetu i poštovan je u svom poslu. Njegova plemenitost svakodnevno me podsjeća koliko je moja odluka bila ispravna, uprkos svim teškoćama koje smo morali prebroditi.
Ovog ljeta dogodila se situacija koja me natjerala da donesem važnu odluku. Majka me pozvala i, kao da se ništa nije desilo, pitala može li moj muž pomoći jednoj rođaki da dobije posao. Zamolila je da iskoristi poznanstvo sa direktorom kompanije u kojoj bi ta djevojka voljela da radi. Bio je to trenutak koji me pogodio dublje nego što sam očekivala.
Nisam mogla vjerovati da poslije svih godina odbacivanja sada očekuju pomoć od “onog druge vjere”. Kada sam pitala svog muža da li bi mogao pomoći, odgovorio je bez zadrške: “Naravno, biće mi zadovoljstvo da pomognem tvojoj porodici.” Njegova veličina ponovo me oduševila.
Ipak, nakon nekoliko dana, odlučila sam majci reći da “ne može pomoći”. Shvatila sam da se dostojanstvo i poštovanje ne kupuju sitnim uslugama. Ako ga ne mogu nazvati zetom nakon deset godina braka, ako ga i dalje gledaju kao nekoga manje vrijednog zbog njegove vjere, onda nemaju pravo ni da traže pomoć od njega.
Brak je zajednica ljubavi, razumijevanja i podrške, a ne poprište vjerskih ili nacionalnih podjela. Moj muž je moj izbor, moj prijatelj, moj saputnik kroz život. Njegova vjera, porijeklo ili nacionalnost za mene su potpuno nebitni, baš kao što su i sve vanjske etikete koje drugi pokušavaju da nametnu.
Ova priča nije samo moja, ona je priča svih onih koji su imali hrabrosti da slijede svoje srce, uprkos predrasudama i osudama okoline. Nadam se da će jednog dana svi roditelji naučiti da je sreća njihove djece važnija od nametnutih podjela.
#LjubavBezGranica #PorodicnePrepreke #Postovanje #Tolerancija #ZivotnePrice
