Negator genocida i samozvani (ne)islamski učenjak u Potočari: „Gost iz Beograda, režija iz Moskve“
Na posljednjoj komemoraciji u Potočarima javnosti se obratio kontroverzni govornik – pojedinac koji javno poriče genocid u Genocid u Srebrenici i samoproklamovani je učenjak čiji se status i poruke nalaze na granici vjerskog i političkog spektakla. On je, kako brojni izvori navode, stigao iz Beograda, dok tokovi podrške i “režija” iza toga vode prema Moskvi, čime se stvara narativ koji budi ozbiljne sumnje i upozorenja.
Ko je on i zašto je važan
Ovaj govornik, čije je ime izazvalo reakcije u medijima i civilnom društvu, predstavlja spoj nekoliko rizika: prvo — negiranje sudski potvrđenog genocida u Srebrenici, što je antiteza međunarodno priznate istine i pravosudnih presuda. Negatori genocida, kako ih obilježava dokumentacija, koriste retoriku koja potkopava odgovornost i podriva sjećanje na žrtve.
Drugo — on sebe naziva „učenjakom“, ali uz prefiks ne‑islamski, čime pokušava stvoriti alternativni autoritet u imenu religije i ideologije, dok istovremeno njegov dolazak u spomen‑mjesto žrtava izaziva očiglednu provokaciju. Treće — nije riječ o lokalnom događaju samo za one unutar Bosne i Hercegovine, nego o međunarodnoj operaciji podrške koju analitičari povezuju s manjim mrežama i centrima moći iz Moskve.
„Gost iz Beograda – režija iz Moskve“
Ovaj zagovor podrazumijeva da je govornik logistički povezan s mrežama u Beogradu (mediji, politike, finansije) koje ga podržavaju kao “glas koji osporava” ili relativizira prošlost. U isto vrijeme, “režija iz Moskve” sugerira da je podrška dolazila iz Rusije — bilo kroz finansiranje, medijsku proizvodnju ili ideološku koordinaciju — što čini cijelu priču dijelom šire regionalne i geopolitičke dinamike. Ovakav spoj ima višestruke posljedice:
-
Postaje izazov za institucije memorije: ako u Potočarima na komemoraciji prisustvuje neko ko umanjuje zločin, onda se na mjesto sjećanja upliće i političko‑ideološka bitka.
-
Postaje pitanje sigurnosti i dostojanstva žrtava: dolazak osporavača genocida u takvom kontekstu može biti interpretiran kao nova vrsta traumatizacije.
-
Postaje signal međunarodne dinamike: da se debate historije, pravde i sjećanja sve više prepliću s vanjskom politikom i mrežama moći.
Zašto je ovo opasno
Negiranje genocida nije samo “drugačiji stav” – to je direktan napad na pravdu, sjećanje i institucije koje su uspostavljene da štite istinu i dostojanstvo. Kada se takvo negiranje pojavi na mjestu kao što su Potočari, onda se čini da poruka nije samo za lokalnu publiku nego za širu publiku koja prati igre memorije i moći.
Također, kada se edukativni ili religijski autoriteti (ili oni koji pretenduju na to) koriste da blouse‑wash ili relativizuju zločin, oni uzrokuju društvenu fragmentaciju i daju legitimitet revizionističkim narativima. U zemlji gdje je sjećanje ključni dio mira i pomirenja, takvo ponašanje nosi sa sobom duboke posljedice.
Zaključak
Prisustvo negatora genocida i samozvanog učenjaka u Potočarima s “glasom iz Beograda” i “režijom iz Moskve” nije slučajno – to je simptom strukturalne problema s hologramima memorije, pravde i moći u regionu. Ako institucije dopuste da mjesto sjećanja postane pozornica za osporavanje zločina, onda se civilizacijski standardi pomjeraju u pogrešnom smjeru.
Vrijeme je da se javnost, institucije i međunarodni partneri zapitaju: kome u interesu je da zaboravimo, relativizujemo ili osporimo ono što znamo? Jer, sjećanje nije opcija – ono je obaveza prema žrtvama i prema budućnosti.
#GenocidSrebrenica #Potočari #NegiranjeGenocida #BosnaIHercegovina #Memorija #Pravda #RegionalnaPolitika
