
Priča o Ajli i teti Andi: Lekcija o zajedništvu i ljubavi među ljudima
Među brojnim pričama koje svjedoče o ljudskosti, tradiciji i međusobnom poštovanju na Balkanu, jedna se posebno izdvaja. Ajla, mlada djevojka, podijelila je sjećanje na svoju nenu, koja joj je od malih nogu usađivala vrijednosti suživota, pomaganja i uvažavanja različitosti.
“Nisi prava muslimanka ako ne pomogneš teti Andi pred Božić”
Ajla se s osmijehom prisjeća riječi svoje nene:
“Ajla, nisi prava muslimanka ako ne odeš teti Andi pred Božić da joj pomogneš u pripremama i čišćenju!”
Ove riječi možda na prvi pogled djeluju neobično, ali nose duboko ukorijenjenu životnu filozofiju. Njena nena je smatrala da prava vjera nije samo u molitvama i običajima, već u djelima i dobroti prema drugima.
Teta Anda, stara komšinica hrvatske nacionalnosti, svake godine je pripremala Božićnu večeru, a Ajla je imala zadatak da joj pomogne u čišćenju kuće, pripremi kolača i ukrašavanju jelke. Iako je Ajla tada bila dijete, s vremenom je shvatila pravu vrijednost tog čina.
Zajedništvo u običajima
U Ajlinoj porodici bilo je sasvim normalno pomagati komšijama različite vjere. Tokom Ramazana, teta Anda bi uvijek svratila s nekom poslasticom, a za Bajram bi donijela nešto simbolično, kao znak pažnje. S druge strane, Ajlina porodica se trudila da na Božić uzvrati istom mjerom.
“Nena je govorila da se vjera ne mjeri samo klanjanjem i postom, nego i time koliko si dobar prema ljudima oko sebe. Njen Bajram nije bio potpun ako nije odnijela teti Andi tanjir baklave. A Božić u našoj mahali nije bio isti ako nismo pomogli u pripremama.”
Ovo su vrijednosti koje su krasile naše prostore vijekovima – međusobno pomaganje, uvažavanje i zajedništvo, koje su često jače od svih podjela koje su kasnije nametnute.
Lekcija za nove generacije
Danas, Ajla se pita:
“Jesmo li zaboravili šta znači biti čovjek? Nekada su naši stari pomagali jedni drugima bez obzira na vjeru i naciju. Danas smo se udaljili jedni od drugih. Moja nena me učila da se ljudi dijele samo na dobre i loše. Ništa drugo nije bitno.”
Njen post izazvao je veliku pažnju na društvenim mrežama, a mnogi su podijelili svoja sjećanja o sličnim situacijama iz djetinjstva.
“Moja baka je govorila isto! Odrastao sam u mahali gdje smo se svi pomagali, a danas, nažalost, više gledamo razlike nego ono što nas spaja,” napisao je jedan korisnik.
Zaključak: Prava vrijednost je u ljudskosti
Ajlina priča je podsjetnik na ono što je Balkan nekada bio i što još uvijek može biti – mjesto gdje ljudi brinu jedni o drugima, bez obzira na vjerske i nacionalne razlike.
Nena joj je ostavila najljepšu poruku koju čovjek može nositi kroz život:
“Budi čovjek, jer na kraju dana, to je jedino što ostaje.”