Dr. Ranko Raičević, cijenjeni neurolog i predsjednik Udruženja neurologa Zapadnog Balkana, ističe da pojedinci više ne razmišljaju kao prije. Primijetio je da se mozak sve više bori da razluči što ima značenje, a što ne, a sve kao rezultat pretjerane izloženosti mnoštvu informacija svake sekunde.
“U izboru za riječ godine, i romantičnost i skromnost bili su kandidati, ali ih je ovaj na kraju zasjenio. Trenutno se susrećemo s ogromnim priljevom informacija na svim područjima. Nažalost, većina tih informacija je negativna, a ono teži da dominira našom pažnjom. Kada se suočimo s uznemirujućim sadržajem, naša tijela luče potpuno različite hormone tek od uspona interneta; istraživanje provedeno 2007. godine pokazalo je da je obrada informacija iz e-pošte dovela do 25-postotnog smanjenja kapaciteta mozga za zadržavanje informacija pojedinac je mogao zadržati fokusiranu pažnju na ekranu 2,5 minute, dok je sada to trajanje palo na manje od 35 sekundi“, izjavio je prof.dr. Ranko Raičević. na TV PRVA.
Posebno ističe da pojedinci danas promišljaju svoje procese donošenja odluka, čak i za trivijalne stvari.
Mozak sadrži milijarde neurona, pružajući zadivljujuću razinu pohrane informacija. Niti jedno računalo ne može se mjeriti s kapacitetom pamćenja mozga, ali on ipak nije beskonačan. Posjedujemo stotine milijardi odjeljaka za prikupljanje informacija, ali trenutno se suočavamo s ogromnim priljevom podataka. Kao rezultat toga, mozak ima sve manje vremena za razlikovanje između onoga što je važno i onoga što je trivijalno, obrađujući svakodnevne detalje u samoj sekundi zbog svoje nesposobnosti da razlikuje važnost od nevažnog.
Pojašnjava da je digitalna demencija sve češća pojava.
Ono što proživljavamo nije prava demencija, već digitalna demencija. Naši su mozgovi preplavljeni stalnim priljevom informacija, što otežava pamćenje bilo čega jer smo neprestano bombardirani novim podacima. To nas vraća na koncept juhe s praznim dnom; neprestano primamo informacije koje pritječu i izlaze, stvarajući osjećaj hitnosti da konzumiramo više. Naši se neuroni nalaze u kaotičnom stanju nestabilnosti. Budimo se u tu stvarnost, koja određuje što doživljavamo kao opasno po život, potičući nas da biramo između borbe ili bijega.
Uvjeren je da namjerno potkopavamo potencijal mozga koji je najnapredniji računalni sustav.
Čak i blaga trulež mozga ukazuje na bolest, ali nije klasificirana kao takva; nego predstavlja trajno pogoršanje koje nenamjerno podupiremo. Istraživanja pokazuju da dnevno posvetimo šest do sedam sati našim računalima ili telefonima. Ovo je doista zapanjujuće i mi smo to prihvatili. Kako možemo razumjeti rad mozga kada se takav sadržaj neprestano pojavljuje na našim uređajima? To nalikuje na čin neprestanog točenja u praznu šalicu, dok je zapravo nikad ne uspijemo isprazniti.
Koje mjere možemo poduzeti da sačuvamo svoje sposobnosti?
“Jedna je perspektiva da moramo eliminirati pretjerani pristup informacijama. To nalikuje ovisnosti; telefoni se ne moraju koristiti u barovima, a djeci možemo dopustiti da telefon imaju kod kuće samo između 18 i 20 sati. Tjelesna aktivnost je neophodna, kao što je i san, koji je mozgu potreban u trajanju od najmanje sedam do osam sati neprekidno, iako ne želim ispasti konzervativan kreativnost će vidjeti sve više pametnih uređaja i sve veći broj neinspiriranih pojedinaca”, zaključio je poznati neurolog. Elon Musk ubacio je čip u ljudski mozak, a ovo je stanje osobe koja je bila podvrgnuta testiranju:
