Novinar iz Beograda posjetio bošnjačko selo – neočekivan doček
U želji da istraži priče o povratnicima i životu u selima Bosne i Hercegovine, jedan novinar iz Beograda odlučio je posjetiti bošnjačko selo koje se nakon rata polako obnavlja. Očekivao je različite reakcije – od nepovjerenja do zatvorenih vrata – ali ono što je doživio ostavilo ga je bez riječi.
Dolazak u selo – strah od reakcija
Novinar je krenuo s dozom opreza, svjestan da su sjećanja na rat još svježa. Pitao se hoće li ga ljudi dočekati s nepovjerenjem ili će ga ignorisati kada čuju odakle dolazi.
“Nisam znao šta da očekujem. Ipak sam ja iz Beograda, a dolazim u selo gdje su ratne rane još vidljive. Bio sam spreman na hladne poglede, možda čak i na neprijatne riječi.”
Prvi susret sa mještanima bio je ključan – stao je ispred male seoske prodavnice i obratio se starijem čovjeku koji je sjedio na klupi.
Neočekivane riječi dobrodošlice
Kada je rekao da dolazi iz Beograda, starac ga je pogledao, uzeo dim cigarete i onda izgovorio nešto što ga je duboko dirnulo.
“Sine, ovdje smo mi ljudi. Nismo mi nikad gledali na to odakle ko dolazi, već kakav je čovjek. Dobrodošao!”
Te riječi su u trenu srušile sve predrasude koje je novinar nosio sa sobom. Nije bilo mržnje, nije bilo osude – samo ljudskost.
Život u selu nakon rata
Tokom boravka, novinar je razgovarao s mnogim mještanima i shvatio da je suživot moguć, ali da ljudi često nose teret prošlosti.
Jedan mladić mu je rekao:
“Moj otac je ovdje ostao cijeli rat. Komšije Srbi su ga čuvali. Mi znamo da su ljudi ljudi, a politika je nešto drugo.”
Selo se polako obnavlja – kuće se popravljaju, ljudi se vraćaju, ali bol nije nestala. Ipak, mnogi su odlučili da ne prenose mržnju na novu generaciju.
Zaključak – priča koja vraća vjeru u ljude
Kada je novinar krenuo nazad, znao je da ova priča mora biti ispričana. Nije sve crno-bijelo. Postoje mjesta gdje ljudi žele mir, gdje se ne gleda ime i prezime, već karakter.
“Otišao sam s osjećajem nade. U vremenu kada se mržnja širi brže nego istina, pronašao sam selo koje odbija da živi u prošlosti. I to mi daje nadu za budućnost.”
Ova priča nije samo o jednom novinaru i jednom selu – ona je poruka svima da je moguće graditi mostove, bez obzira na prošlost.
