Tucindan, koji se obilježava 5. siječnja, označava početak priprema za Božić u pravoslavnim domaćinstvima širom Srbije. Ovaj dan predstavlja početak ozbiljnog planiranja najradosnijeg blagdana u kršćanstvu, uz poštovanje običaja koji odražavaju očuvanje tradicije i vjerovanja koja se prenose generacijama. Sve ovo vrijeme, svaki pravoslavni dom u Srbiji slavi Tucindan, slijedeći obrede i običaje koji imaju ne samo vjerski značaj, već i duboku simboliku.
Čišćenje doma ističe se kao jedan od najznačajnijih elemenata ovog dana. Domaćica se na Tucindan posvećuje temeljitom čišćenju, jer naredna tri dana, poznata kao “božićni post”, ne ostavljaju mjesta takvim poslovima. Ovi rituali nose duboku simboliku, jer uredan dom predstavlja pročišćenje u iščekivanju najvažnije kršćanske svetkovine – Božića. Uz čišćenje, domaćica priprema i miješanje brašna za pečenje božićnog kruha i božićne česnice, a to su neizostavni sastojci svake božićne gozbe. Češnjak, izrađen od pšenice, brašna i soli, utjelovljuje obiteljsko jedinstvo i nadu u blagostanje u nadolazećoj godini.
Uz to se priprema i posuda napunjena žitaricama koje simboliziraju i plodnost i osiguranje prihoda za iduću godinu. Mnoge obitelji spremaju i posude pune suhim šljivama, smokvama, orasima, novčićima i bombonima koje domaćica na Badnjak rasprostre po slami prostrtoj u domu. Ova tradicija povezana je s vjerovanjem da će ovi darovi donijeti sreću i blagostanje kućanstvu u nadolazećoj godini. Slijedeći tradiciju, djeca uživaju skupljajući novčiće i bombone dok oponašaju ponašanje kokoši, dodajući veselju i svečanostima koje obilježavaju blagdansku sezonu.
Posebno jedinstven običaj koji se održava na Tucindan odnosi se na djecu. U raznim krajevima Srbije postoji verovanje da je zabranjeno udaranje dece na Tucindan, jer se smatra da im to može izazvati fizička oboljenja, poput čira. Nasuprot tome, u pojedinim dijelovima zemlje smatra se korisnim na Tucindan djecu lagano povući za uši kako bi ih potaknuli na lijepo ponašanje i poslušnost u narednoj godini. Ova praksa služi kao simbolična lekcija i podsjetnik za djecu da poštuju svoje roditelje i starije, a da pritom sačuvaju radost i sreću povezane s ovim posebnim danom.
Ključna tradicija na Tucindan je vjerovanje da poklanjanje bilo čega iz kuće donosi nesreću, što znači da će domaćin ostati dužan do sljedećeg Božića. U mnogim domaćinstvima običaj je da se na Tucindan podmiruju dugovi, jer se ovaj dan smatra vremenom rješavanja svih obaveza kako bi se ušlo u novo razdoblje bez dugova i finansijskih opterećenja. Smatra se da čin vraćanja dugova čisti dušu i priprema dom za Božić, koji se povezuje s mirom i blagostanjem.
U pojedinim krajevima Srbije, tradicija Tucindana karakteriše jedinstven pristup obedovanju. Na ovaj dan pojedinci se ne okupljaju oko stola, već jedu na podu. Tom prigodom u blizini se stavljaju sol i češnjak koji simboliziraju zaštitu od zlih duhova i negativnih energija. Stol krase jednostavna korizmena jela, uključujući kruh, grah, kupus i druga jela koja spravljaju domaćice. Ovaj trenutak služi kao mirno okupljanje obitelji, obilježavajući početak božićnih priprema. Prema tradiciji, hostija mora biti okrenuta prema istoku, jer taj smjer predstavlja zoru novog života, u skladu s vjerovanjima vezanim uz Božić.
Iako se ove tradicije jako razlikuju, dijele zajedničku simboliku koja označava spremnost za dolazak svjetla i mira u kućanstvo. Stoljetna tradicija naglašava važnost obitelji, zajedništva, ljubavi i poštovanja, a ove vrijednosti posebno dolaze do izražaja kako se približava Božić. U Srbiji pripreme za Božić u vrijeme Tucindana nadilaze puke dnevne poslove; oni utjelovljuju duhovno putovanje koje pomaže u duhovnom čišćenju i priprema pozornicu za veliko slavlje.
