U ovom eseju autorica razmišlja o svom zamršenom i bolnom odnosu s majkom za koju tvrdi da joj je umalo uništila život. Odmalena je osjećala neprihvaćanje majke, koja je često govorila da je nepoželjna jer je rođena nakon što je majka već imala troje djece. Jedna dirljiva uspomena koje se prisjeća je kada je kao malo dijete prišla svojoj majci u potrazi za nježnošću, samo da bi bila odgurnuta s uputom da ode ocu. Taj nedostatak majčinske ljubavi i pažnje duboko je utjecao na njezin život.
- Također se prisjeća fotografije s piknika na kojoj se, sa samo tri godine, vidi kako drži nož dok je majka ravnodušno gleda. Sada kada je i sama majka, bori se da shvati kako je vlastita majka mogla dopustiti takav scenarij. Autorica otkriva kako je njezina majka oduvijek žudjela za svjetlima reflektora i nije mogla podnijeti kada bi netko, pa tako i njezina djeca, izazivao više pažnje od nje.
Narativ otkriva egocentrične karakteristike majke, koja je sebe smatrala vodećom figurom u svom životu, propuštajući svoju djecu u ulogu pukih igrača u pozadini. Često je poticala svađe i izokrenute okolnosti kako bi jamčila da je sva pozornost usmjerena na nju. Autor razmišlja o slučajevima u kojima je majka promijenila svoja sjećanja na događaje, kao kada je obiteljski pas uklonjen, ostavljajući autora nesigurnim u vezi pravih motiva iza tih izbora.
- Autoričina majka umrla je od raka pluća, au tom je razdoblju pokušavala ostvariti ulogu poslušne kćeri, unatoč godinama tuge i bijesa. Čak i dok se borila s bolešću i slabošću, njezina je majka zadržala oštro držanje, nastavljajući kritizirati autoricu zbog njezinih prošlih izbora sve do njezinih posljednjih trenutaka. Kad joj je umrla majka, autorica nije doživjela tugu niti je prolila suze na sprovodu.
Tek mjesecima kasnije počeo ju je obuzimati osjećaj slobode, praćen bijesom dok se suočavala sa sjećanjima na život s majkom. Ovo teško putovanje obrade sjećanja i emocija na kraju je dovelo do psihičkog sloma. Počela je zanemarivati svoju kćer, izgubila je interes za posao, a zdravlje joj se pogoršalo. Kroz cijelu pripovijest postaje očito kako je majčina kontrola utjecala na autoričinu nesposobnost da uspostavi granice s drugima, što je rezultiralo nizom nesretnih veza i trajnom borbom s vlastitom vrijednošću.
- Iako je veza s njezinom majkom bila duboko bolna, narativ se na kraju pomiče prema osjećaju iscjeljenja. Autorica svoja iskustva dijeli s Duncanom, partnerom koji ju je podržao u stvaranju novog života daleko od majčinog negativnog utjecaja. Dodatno, naglašava kako je, nakon majčine smrti, počela prihvaćati vlastiti identitet. Umjesto da svoje nasljedstvo koristi za kuhinju, odlučila je uložiti u tečaj kreativnog pisanja, koji joj je omogućio da napiše svoj prvi roman – značajan korak u ponovnom preuzimanju vlasti nad svojim životom.
Sinulo mi je da sam konačno slobodan sad kad moje majke više nema. Više nema straha da će se odjednom pojaviti da me kritizira. Tek počinjem shvaćati važnost odabira prijatelja na temelju njihove sposobnosti uzvrata. U prošlosti su moja prijateljstva bila određena time koliko sam im mogao biti od koristi. U tom sam trenutku počeo istinski otkrivati tko sam.
