Tito po imenu, heroj po karakteru: priča o čovjeku kojeg ime nije definisalo – već ga je oplemenilo
Ime koje dobijemo pri rođenju često nosi veliku simboliku, a ponekad i teret. Ime nas prati kroz cijeli život – otvara vrata, izaziva osmijehe, podsjeća na prošlost, ali ponekad može biti i uzrok nerazumijevanja ili osude. Ova neobična i dirljiva priča o Titi Misimoviću iz sela Vrbaška kod Gradiške, dokazuje da ime može postati mnogo više od riječi u dokumentu – ono može postati simbol izdržljivosti, hrabrosti i duhovitosti.
Rođenje jednog imena
Rođen 30. oktobra 1986. godine, Tito Misimović dobio je ime koje se danas rijetko sreće. Njegov otac, Vitomir Misimović, povratnik iz Australije, odlučio je sina nazvati po Josipu Brozu Titu, slavnom vođi bivše Jugoslavije. Međutim, za razliku od onih koji su ime birali iz divljenja, Vitomir nije bio obožavatelj bivšeg režima – zapravo, ime je izabrao iz inata, kao vid osobnog protesta. Znao je reći da ne psuje Broza, već svog Tita, referirajući se time na vlastitog sina i ismijavajući politiku kroz ironiju.
Školski dani – između ismijavanja i prihvatanja
Ime Tito nije prošlo nezapaženo ni tokom školskih dana. Od samog početka, dječak je bio meta zadirkivanja i šala. Djeca su često bila okrutna, ne shvatajući istorijske konotacije imena koje je nosio. Iako je to u početku izazivalo nelagodu i zbunjenost, Tito je vremenom razvio snagu i samopouzdanje, naučivši da njegovo ime ne definiše njegovu vrijednost.
Život u svijetu odraslih – ime koje izaziva i smijeh i poštovanje
Danas Tito radi kao zavarivač, ali njegova svakodnevnica nadilazi radioničke iskrice. Njegovo ime izaziva razne reakcije – od čuđenja i smijeha do poštovanja. Često se dešava da nepoznati ljudi zastanu kad čuju kako se zove, pitajući da li je to zaista njegovo pravo ime. No, Tito je naučio da se s tim nosi dostojanstveno i sa smiješkom.
Neke situacije, međutim, nisu bile bezbolne – poput onih u crkvi, kada svećenici nisu željeli krstiti njegovu djecu zbog njegovog imena. No, i tada je pokazao prilagodljivost: uz pomoć kuma, u crkvenim knjigama se pojavio pod imenom Tomislav, ali je, za sve koji ga poznaju – uvijek ostao Tito.
Braća po imenu: Tito i Draža
Još jedan kuriozitet njegove životne priče jeste ime njegovog brata – Dragoljub, zvani Draža, koje je otac dao u čast Draži Mihailoviću, vođi Jugoslovenske vojske u otadžbini. Tako su, sasvim paradoksalno, Tito i Draža odrasli pod istim krovom, izazivajući smijeh i nevjericu u komšiluku, gdje se često znalo čuti: “Pogledaj ljubav između Tita i Draže!”
Ljubav, porodica i naslijeđe
Tito danas živi u Glini, okružen porodicom koja mu pruža snagu i mir. Njegovo ime i dalje izaziva znatiželju i komentare, kao kada mu kažu: “Zora se udala za Tita.” On se samo nasmije, znajući da ime koje nosi ne određuje njegov karakter, ali ga itekako oblikuje.
Na pitanje koji je najviši službenik koji mu je “došao”, s osmijehom se prisjeća Zorana Adžića, što za njega predstavlja lijepu uspomenu. Ipak, ono što najviše definiše ovog čovjeka nije slavna ličnost čije ime nosi – već način na koji je s ponosom, snagom i smirenom duhovitošću kroz život nosio nešto što je drugima bilo teško razumjeti.
Završna poruka – ime kao životna priča
Tito Misimović je daleko više od imena. On je priča o pomirenju sa sobom, prihvatanju drugačijeg, i snazi da se bude autentičan, bez obzira na okolnosti. Njegov život je podsjetnik da se i ono što nas u početku sputava može pretvoriti u izvor ponosa, anegdota i životne mudrosti.
