Svaka se kultura i religija nosi sa smrću na neki svoj način. Kako i u ostatku svijeta, tako i na Balkanu imaju neki običaji koji se poštuju. Danas vam otkrivamo nešto više o svemu tome.
- Svima je očito da je proces umiranja i prelaska u vječni život prirodna pojava. Ovaj put do vječnosti počinje smrću, a ipak se odvija kroz uskrsnuće. Kako bi izrazili svoju tugu za preminulima, članovi obitelji oblače crnu odjeću.
Tradicionalno, žene bi odlučile nositi crnu maramu, dok bi muškarci odabrali ili crnu ili cvjetnu košulju. Odijelo za žalovanje obično se nosi godinu dana, tijekom koje članovi obitelji izbjegavaju sudjelovati u slavljima, plesu ili pjevanju. Trenutačno je nošenje crne boje dopušteno najviše 40 dana, a po želji se može produžiti na šest mjeseci ili čak godinu dana.
Bitno je istaknuti da se, bez obzira na trajanje žalosti, obilježavanje krsne slave mora nastaviti uobičajeno. Mnogi tvrde da slavljenje poprima veći značaj u ovim situacijama, budući da naše molitve za slavu također služe traženju mira za duše onih koje smo izgubili. Tijekom godine nakon smrti voljene osobe, preporučuje se da se kućanstva suzdrže od organiziranja bilo kakvih proslava, kao što su vjenčanja, zabave, plesovi i slična okupljanja.
- Kada je riječ o pogrebnim običajima, pametno je posavjetovati se sa svećenikom budući da se ti običaji razlikuju u različitim regijama, što otežava univerzalnu procjenu prikladnosti bilo koje specifične tradicije.
Kršćanska učenja smatraju smrt “kaznom za grijeh”, posebno kao rezultat Adamovog nedjela protiv Boga. Prema Božjem početnom nacrtu, putovanje iz zemaljskog života u vječno postojanje za čovječanstvo trebalo je biti oslobođeno boli, simbolizirajući preobrazbu i tijela i duše, slično kao leptir koji se oslobađa svoje ličinke i vinje u nebo na svojim krilima.
Jeste li svjesni kulturnih običaja povezanih sa smrću voljene osobe? U Srbiji se svaki sprovod odlikuje skupom tradicija. Ova raznolikost proizlazi iz jedinstvenih običaja i rituala koji definiraju svaku regiju. U prošlosti su ljudi obično umirali u svojim domovima. Kao rezultat toga, dugogodišnji običaji oko pogreba bili su duboko povezani s tugom gubitka voljene osobe. U nekim je kulturama tradicija da svi članovi obitelji ostanu budni za vrijeme smrti.
- Ovaj običaj proizlazi iz vjerovanja da je umiranje slično iskustvu poput sna, stvarajući strahove da bi preminuli mogao “susresti” nekoga tko je zaspao, što bi također moglo dovesti do smrti te osobe.
Kada osoba umre s otvorenim očima, kaže se da će sljedeća osoba koja ih susreće uskoro doživjeti vlastitu smrt. Osim toga, postoji vjerovanje da je osobi koja premine noseći šibice u džepu suđeno da postane vampir. Ovo vjerovanje dovelo je do srodne prakse: zabadanja igle u tijelo preminulog kako bi se spriječilo svako potencijalno uskrsnuće kao vampira.
Kada netko umre, uobičajena je praksa prekriti svako ogledalo u domu, jer postoji vjerovanje da duh pokojnika može ući u ogledalo i ostati među živima. U valjevskom kraju se ovim običajem otvaraju prozori i vrata, a sav nameštaj, uključujući i posuđe, okreće se naopako. Voda koja se koristi za kupanje pokojnika smatra se kontaminiranom, jer ima potencijal naškoditi svakome čiji je prostor zagađen njome.
- Posmrtni ostaci pokojnika mogu predstavljati opasnost i za biljke i za životinje, zbog čega se preporučuje da pogrebne povorke izbjegavaju kretanje livadama, poljima ili mjestima gdje se nalazi stoka.
Nasuprot tome, postoji vjerovanje koje povezuje bolest s demonskim izvorom. Prema tom vjerovanju, obitelji tijekom procesije prikazuju svoju bolesnu djecu, nadajući se da će nesreću pokupiti pokojnik. Osim toga, u nekim ruralnim područjima naše zemlje postoji shvaćanje da su ljudi rođeni u istom mjesecu povezani zajedničkom sudbinom, što dovodi do ideje da će nakon smrti jedne osobe ubrzo uslijediti smrt druge.
Da bi se izbjegao ovaj očekivani ishod, pogrebi se obavljaju uz ritual “otkupljenja” za pokojnike. Na području Zaječara običaj je da obitelj i prijatelji bacaju šaku zemlje na grobno mjesto. Ova praksa je povezana s idejom sreće, budući da sudionici vjeruju da “neće biti sljedeći”.
- U različitim regijama, strijela se ispaljuje tijekom pogrebne ceremonije, a osoba koja uspješno pogodi metu dobiva vlasništvo nad pokojnikom. Mnogi ljudi vjeruju da se nakon izlaska s groblja ne treba vraćati putem kojim se došlo.
Smatra se da ovaj običaj pomaže preminuloj duši da pronađe put kući. Druga uobičajena tradicija uključuje stvaranje lutke koja podsjeća na preminulu osobu. Ženske rodbine iz uže obitelji preuzimaju dužnost pranja i oblačenja lutke svaki dan. Ako je umrli muškarac, ova tradicija traje dvije i pol godine, dok se za žene produžava na dvije godine.
Nakon što to vrijeme završi, lutka se stavlja na grob. Štoviše, u regiji Vlaške, vjerovanja i običaji vezani uz zadušnice nakon sprovoda imaju veliku važnost. Sudionici za stolom moraju sjediti dok najstarija osoba ne završi svoj obrok. Smatra se da ovaj običaj štiti mlađe sudionike od prerane smrti.