Priča o penzioneru Smailu Kumaliću iz Bosne i Hercegovine pokazala je da dobrota i humanost nemaju rok trajanja ni granice. Ovaj skromni čovjek, koji je mjesecima prikupljao novac kako bi otišao na hadž, odlučio je da cijeli iznos — 12.824 konvertibilne marke — pokloni za liječenje svojih sugrađana. Umjesto da ispuni dugogodišnji san, Smail je odlučio da svojim činom ispuni srca onih koji su u borbi za zdravlje.
Kako je sam rekao, život ga je naučio da „ono što čovjek da, to mu se vrati na neki način“. Iako je želja za hadžom bila ogromna, veća je bila njegova potreba da pomogne ljudima kojima je svaka marka presudna. Kada su se okolnosti promijenile i putovanje postalo neizvjesno, Kumalić je bez premišljanja odlučio da novac donira humanitarnoj organizaciji koja pomaže oboljelima širom zemlje.
Ono što ovu priču čini još ljepšom jeste činjenica da Kumalić nije želio nikakvu medijsku pažnju, niti zahvalnost. Njegov čin je otkriven tek kada je organizacija kojoj je donirao sredstva objavila detalje, želeći da javnost zna da među nama i dalje postoje ljudi koji žive za druge. Poručili su da je Smail stalni donator, čovjek koji i pored skromne penzije redovno izdvaja za tuđe potrebe.
Ovaj njegov gest odjeknuo je društvenim mrežama i izazvao lavinu pozitivnih komentara. Ljudi su pisali da „ako postoji put do Dženneta na zemlji, onda je ovo taj put“, dok su drugi poručivali da bi svijet bio bolje mjesto kada bi svako imao barem malo Smailovog srca. Mnogi su istakli da je on primjer da vjera i humanost idu ruku pod ruku, jer hadž je prije svega simbol žrtve, skromnosti i pomaganja drugima — a Smail je to pokazao na najljepši mogući način.
Njegova odluka da se odrekne vlastitog sna u korist drugih podsjetila je mnoge na staru bosansku izreku: „Ko drugom sreću želi, i sam će je naći.“ I zaista, Kumalić je pronašao smisao u davanju, dokazavši da i u vremenu pohlepe i sebičnosti još uvijek ima svjetlosti.
U trenutku kada društvo često gubi povjerenje u institucije, u ljude i u pravdu, priče poput ove vraćaju nadu. Pokazuju da humanost nije mrtva, da još ima onih koji dijele ono što imaju, ma koliko malo to bilo. Jer, kako je jedan komentator napisao: „Hadž je ibadet, ali ovo što je Smail uradio – to je hadž srca.“
Njegov čin postao je simbol istinske vjere i dobrote, primjer koji bi trebao stajati u svakom udžbeniku, na svakoj propovijedi, i u svakoj priči o ljudskosti. Možda Smail nije otišao u Meku, ali je sigurno stigao tamo gdje je najvažnije — do srca ljudi.
#SmailKumalić #Dobrota #Humanost #PomoćDrugima #BosnaISrce #HadžSrca
