Iako ne poznajemo lično neke slavne ličnosti, mnogi od nas se rastuže kada čujemo da je neko od njih preminuo. Danas otkrivamo kako je teško pao gubitak jednog slavnog glumca.
- Danas se navršavaju tri godine otkako je Marko Živić preminuo, a veseli dječak velikodušnog duha ostao je u sjećanju svojih kolega izvođača i publike. Marko Živić bio je glumac poznat po nevjerojatnoj energiji koja je osiguravala da nitko oko njega ne bude potišten.
Unatoč borbi s teškom bolešću, njegovo radosno držanje ostalo je netaknuto, zbog čega je mnogima bilo teško prihvatiti da nije dobro. Ipak, usprkos njegovoj iznimnoj borbi s bolešću, ona se na kraju pokazala snažnijom. Marko Živić završio je studij na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu, a svoj profesionalni put započeo je u Ateljeu 212, vrlo cijenjenom kazalištu u gradu.
Na kazališnim daskama, gdje se odvija život, preuzimao je razne uloge koje su mu priskrbile hvalospjeve publike i vršnjaka. Stekao je reputaciju svojom sposobnošću da se ističe u dramskim i komičnim izvedbama. Uz rad u kazalištu, Živić se proslavio značajnim ulogama u raznim filmovima i televizijskim serijama.
Veliku slavu stekao je ulogom Koje u filmu “Mrtav ‘ladan” iz 2002. godine. Osim toga, redovito se pojavljuje na televiziji u emisijama poput “Crni Gruja”, “Selo gori, a baba se češlja” i “Montevideo, Bog te vidi! Uz rad u kazalištu, Marko je ostvario nezaboravne nastupe na televiziji, a jedna od njegovih najpoznatijih uloga bila je ona u humorističnoj seriji “Marko Živić Show”, gdje je pokazao svoje impresivne improvizatorske vještine i smisao za humor.
- Osim toga, njegova televizijska karijera uključivala je niz redateljskih projekata. Marko Živić prepoznat je po tome što dosljedno odiše pozitivnom energijom, bilo na pozornici, bilo u svakodnevnom životu.
Iskreno je podijelio svoje zdravstvene izazove, nakon što je trijumfirao u teškoj borbi s rakom koja je zahtijevala višestruke operacije i razdoblje oporavka. Njegova hrabrost i odlučnost motivirali su mnoge, a Marko je iu najtežim trenucima ustrajao u svom radu. Tragično je preminuo u 49. godini života 14. listopada 2021. zbog komplikacija povezanih s koronavirusom.
- Njegov gubitak značajno je utjecao na srpsku kazališnu scenu, a kolege i publika pamte ga kao veselog, darovitog i duboko suosjećajnog pojedinca. Njegova sestra Nevena Živić ispričala je svoje mišljenje o njegovim posljednjim danima.
“Još nemam snage da obiđem Kruševac. Nakon što nam je majka umrla 2020. godine, Marko se često vraćao u stan u kojem smo odrasli i gdje su nam živjeli roditelji. Na terasi je mama čuvala svoje cvijeće. Kako da ne napravimo Redovne izlete da zalije svoje biljke na terasi, otpornu biljku koja zahtijeva minimalnu njegu i čije ime odražava njenu prirodu.
Zadnji put mi je poslao sliku prkosa u punom cvatu. Kako je vrijeme prolazilo, Marko je sve češće posjećivao rodni Kruševac. Obnavlja prijateljstva, blisko surađuje s Branislavom Nedićem, upravnikom Kruševačkog kazališta, druži se s obitelji koja je ostala. Tamo je doživio osjećaj slobode.
- U Kruševcu je otkrio mir koji mu je izmicao u užurbanom beogradskom okruženju. Izrazio je želju da ode u crkvu Lazaricu na paljenje badnjaka. – Moram nazvati Maju da joj ispričam kako je lijepo – rekao je ganuto.
Bio je čovjek koji je ozbiljno shvaćao odgovornost, kako u odnosima s drugima, tako iu svom poslu, posvećujući se u potpunosti do samog kraja. Unatoč lošem raspoloženju i povišenoj temperaturi, bio je odlučan da kultna predstava “Let iznad kukavičjeg gnijezda” u Beogradskom dramskom pozorištu (BDP) neće biti otkazana zbog njegovog nedolaska. To se dogodilo 25. rujna.
Predstava “Let iznad kukavičjeg gnijezda” bila je rasprodana, kao i svake druge predstave. On je kratko poručio Bjeli (Dragan Bjelogrlić, prim. ur.) i Jugu (Jug Radivojević, direktor BDP-a, prim. ur.) da se ne poništava. Martini je tu ulogu smatrao vrhuncem svoje karijere. Svoje obveze prema publici i prema kolegama glumcima uvijek je shvaćao ozbiljno, često je nastupao unatoč lošem raspoloženju, lošem raspoloženju ili povišenoj temperaturi.
No, emisija te večeri nije išla jer su njegove kolege bile zabrinute zbog njegovog izgleda, zbog čega je i primljen u KBC Dragiša Mišović. Najprije je bio smješten na prijamnom odjelu, potom je premješten na poluintenzivnu njegu, a ubrzo potom i na intenzivnu njegu. Unatoč tome što su ga priključili na respirator, bio sam uvjeren da će se oporaviti;
- Vjerovao sam da će, kao što je učinio mnogo puta prije, pronaći put natrag do nas. Vjerovala sam da jednostavno ne zna otpustiti. Slao sam mu poruke, ali nisam dobio odgovor. Zatim je uslijedio šok, nevjerica, duboki jauk tuge i duboka praznina.
Imam ogromnu potrebu da izrazim zahvalnost osoblju KBC Dragiša Mišović koji se hrabro borio za njega i sve druge pacijente, kao i Draganu Bjelogrliću i Jugu Radivojeviću. Ponašali su se prema nama kao prema obitelji, pokazujući iznimno suosjećanje. Oni su se pobrinuli za sve organizacije sprovoda i pružili nam svu moguću podršku.
Moj brat je sve ovo zaslužio, ali nisu morali ići iznad toga na takav način. Živimo u vremenu kada nas djela dobrote mogu zateći nespremne i zato želim naglasiti da ljubaznost još uvijek postoji među nama. Glumac je na počinak položen odjeven u kostim Martinija, lika kojeg je glumio u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda” i s kojim je bio povezan. Marko, poput mnogih, nije raspravljao o smrti; držao se uvjerenja da su njegove najbolje godine tek pred njim.
Ipak, izrazio je želju da zadrži martinjsko ruho nakon skidanja predstave s repertoara, s namjerom da ga smjesti uz očev crtaći stol u kruševačkom stanu. Budući da je tata bio i arhitekt i slikar, Marko je kostim zamislio smjestiti uz njegov radni stol, otkriva Nevena. Njegovog velikog srca i nježne duše znali su samo najbliži prijatelji i obitelj.
- Pomogao je mnogima, jer je ljubaznost doista bila njegova osobina. Nosio je jedan džemper, jednu jaknu i par cipela. “Ne trebaju mi dva kreveta jer mogu spavati samo u jednom”, primijetio je. Bilo je mnogo stvari koje ni ja nisam znao.
Nakon sprovoda, nastavio je uzdržavati obitelj koju je godinama financijski pomagao, čak je financirao školovanje scenskog radnika kojemu je prijetio otkaz ako ne završi dva dodatna razreda. “Nemoj me zezati u školi”, našalio se s prijateljem. Njegova velikodušnost dobro je došla Domu za nezbrinutu decu u Kruševcu, koji je sve novčane nagrade koje je dobio usmeravao na njihov račun.
Doprinio je i ženskom samostanu Svete Petke kod Paraćina, koji skrbi za djevojčice s posebnim potrebama. Imao je talent za okupljanje ljudi; malo tko je uspio podmiriti račun u baru kad je on bio u blizini. Divio sam se njegovoj vitalnosti. Jedne večeri kasno smo stigli u Kruševac da posjetimo majku u bolnici.
- Nakon našeg posjeta, osjećajući se iscrpljeno, stali smo na kiosku uzeti hamburger. Tek što smo počeli jesti, prišla mu je žena s dvoje male djece i pitala ih mogu li se slikati s njim. “Svakako”, odgovorio je. Dodao mi je svoj hamburger i zastao da ga slika.
Imao je duboku naklonost prema djeci. U Kruševcu je svoje vreme posvetio radu sa mladim glumcima, usmeravanju i učenju zanata. Često je primjećivao da mu “kradu” tehniku, jer su vježbali na isti način koji je on naučio od svojih starijih mentora. Kad mu je bilo oko 26-27 godina, pod svoje ga je uzeo Đuza Stojiljković, ne samo zato što su obojica bili iz Kruševca, već zato što je Đuza prepoznao Markovu dobrotu i talent.
Njihova poznata tradicija “ajmo na pivu” nastala je nakon nastupa kada bi odlazili u kazališni klub. Marko je često predlagao da popijemo pivo, iako Đuza nije mogao piti. “Dušo, idemo na pivo”, govorio bi, vodeći ih da zajedno uživaju u prvom, drugom, trećem, četvrtom, pa čak i gajbi. To je postao njihov cijenjeni ritual.
Unatoč tome što je bio duboko emocionalna osoba, Marko nije nametao svoje osobne borbe onima oko sebe. Samo oni koji su mu bili najbliži mogli su primijetiti bilo kakve znakove tuge ili zabrinutosti na njegovom licu. “Najviše žalim zbog neostvarene budućnosti. Imao je potencijal postići puno više. Reagirao je na nepravde s kojima su se drugi suočavali i nastojao riješiti njihove probleme dok je u sebi nosio vlastiti teret.
Bilo je trenutaka kada je osjećao da je zanemaren, osjećajući se po strani, i vjerovao je da može više doprinijeti filmu, televiziji i kazalištu, iako nije izražavao te osjećaje, pokušao je prikriti svoje emocije humorom i smijehom kad smo primijetili da je djelovao problematično s Majom, koja mu je služila kao utočište. Imao je i duboku vezu s mojom kćeri Danicom, a oni su mi uzvratili tu ljubav kad ga više nije bilo s nama,” Nevena – primijetio je jednom prilikom Živić.
