Šta znači indirektna kritika reisa Kavazovića državnom pravosuđu: vjerski lider u političkom ofsajdu
Reis-ul-ulema Islamske zajednice u BiH, Husein ef. Kavazović, našao se nedavno u središtu žestokih reakcija nakon izjave koja je protumačena kao indirektna kritika državnog pravosuđa. Njegove riječi — da “moramo svim mogućim sredstvima braniti institucije države BiH”, te da ukoliko one padnu, “kao 1992.”, trebamo biti spremni braniti državu i oružjem* — probudile su buru komentara od političara, pravnika i javnosti. Ovaj govor nije bio direktan napad na sudove, ali implicira veliko nezadovoljstvo stanjem pravne i institucijske zaštite u zemlji.
Šta je izazvalo reakciju
Kavazovićeva izjava da država može pasti i da je “spremnost da se odbrani” nužna, mnogi tumače kao upozorenje da je pravosuđe u opasnosti. Kritičari kažu da time šalje signal da pravni putevi možda nisu dovoljni, da institucije domaće vlasti ne rade svoj posao, te da je potreban radikalniji pristup. Poslovično, vjerski lideri u Bosni i Hercegovini imaju moralni autoritet — ali kad se njihov autoritet koristi da se kritikuje pravosuđe, to se smatra ulaskom u politički prostorkoji ih izlaže kritikama i kontroverzama.
Retorika podjela i odgovornost institucija
Visoki predstavnik u BiH u jednom od svojih izvještaja naveo je Kavazovićeve riječi kao primjer retorike podjela. On kritikuje da se izjava stavlja u isti kontekst s izjavama drugih vjerskih i političkih lidera koji, prema njegovoj ocjeni, koriste nacionalne i vjerske simbole da pojačaju podjele između etničkih zajednica. Time se, kažu kritičari, stvara atmosfera nepovjerenja prema državnim institucijama koje bi trebale biti neutralne i izvan političkih prepucavanja.
Politički ofsajd
Za Kavazovića je ovo stanje političkog ofsajda — situacije u kojoj vjerski lider, svjestan svojih ograničenja prema političkome djelovanju, koristi simbolički jezik kako bi izrazio nezadovoljstvo bez izričitog zahtjeva za promjenom pravnog sistema. U takvom kontekstu, njegova izjava služi kao alarm — upozorenje građanima da se nešto bitno dešava s institucijama države. Ali ovaj je način također rizičan: ako se primijeti kao poziv na oružje, može biti zloupotrijebljen za političku manipulaciju.
Reakcije i dileme
Politički protivnici Kavazovića optužili su ga da prelazi granice vjerske obaveze i ulazi u sferu političke provokacije. Oni tvrde da takve izjave mogu dovesti do destabilizacije i zaoštravanja među narodima. S druge strane, neki građani i analitičari smatraju da je njegova uloga da ukazuje na probleme — i da je ovo govor o moralnoj odgovornosti, a ne poziv na konflikt.
Ipak, dilema ostaje: koliko daleko smije ići vjerski lider u kritici pravosudnih i državnih institucija, bez da se optuži za poticanje nereda ili ugrožavanje mira? Da li je indirektna kritika validan način da se ukaže na slabosti sistema, ili je zapravo pozivanje na vaninstitucionalne mjere?
Zaključak
Kavazovićeva kritika državnog pravosuđa, iako neizravna, značajna je jer ukazuje na dubok nivo nezadovoljstva stanjem institucija. Ona pokazuje da građani i lideri osjećaju da pravosudni sistem ne pruža neutralnu i efikasnu zaštitu. U isto vrijeme, ova izjava baca svjetlo na napetosti između vjerske i političke sfere, ali i na to koliko je važno da institucije opravdaju povjerenje koje se od njih očekuje.
#Kavazović #Pravosuđe #PolitičkaRetorika #BhInstitucije #IslamskaZajednica
