Novi zakon o Sudu BiH mogao bi onemogućiti pravosnažno suđenje Miloradu Dodiku – i ne samo njemu
Ukoliko Parlamentarna skupština BiH usvoji jedan od dva trenutno razmatrana prijedloga Zakona o Sudu BiH, moglo bi doći do pravnog presedana s dalekosežnim posljedicama: Milorad Dodik, kao i mnogi drugi optuženi pred Sudom BiH, potencijalno neće moći biti pravosnažno osuđeni.
Radi se o dva gotovo identična prijedloga zakona – jedan je podnio Predrag Kojović iz Naše stranke, a drugi dolazi od Marine Pendeš iz HDZ-a BiH. Kojovićev prijedlog je na dnevnom redu Zastupničkog doma 28. maja, dok će se dan kasnije o Pendeškinom prijedlogu raspravljati u Domu naroda.
Zajednička suština: slabljenje ovlasti Suda BiH
Bez obzira na različite predlagače, oba zakonska prijedloga dijele zajedničku crtu: značajno smanjenje nadležnosti Suda BiH, kao i potpuno isključenje Tužilaštva BiH iz drugostepenih postupaka.
Najsporniji segment zakona jeste formiranje Apelacionog odjeljenja Suda BiH kao odvojene institucije. Ova izmjena bi u praksi značila da:
-
Tužilaštvo BiH neće moći podnositi žalbe na presude prvostepenog suda,
-
neće moći učestvovati u žalbenim postupcima,
-
niti će imati zakonsko pravo da zastupa optužnicu ili predlaže mjere pred novim apelacionim odjeljenjem.
Po sadašnjem Zakonu o Tužilaštvu BiH, ova institucija ima isključivu nadležnost za vođenje istraga i zastupanje optužbi pred Sudom BiH. Međutim, pošto bi Apelaciono odjeljenje bilo pravno nova institucija, bez dodatnih izmjena postojećih zakona Tužilaštvo bi ostalo potpuno isključeno iz drugostepenog postupka.
Praktične posljedice: pravni vakuum i mogućnost opstrukcije
U slučaju usvajanja jednog od prijedloga bez pratećih izmjena zakona o Tužilaštvu, Sud BiH neće imati mehanizme za provođenje drugostepenih presuda. Time bi, konkretno, suđenje protiv Milorada Dodika moglo ostati bez pravosnažnog epiloga, budući da tužilac neće moći učestvovati u daljem postupku.
Osim toga, prijedlozi zakona dodatno ograničavaju nadležnost Suda BiH nad predmetima organizovanog kriminala i korupcije, ograničavajući ih samo na one slučajeve gdje se šteta može smatrati “velikih razmjera” ili gdje postoji prekogranični efekat. Time se otvara mogućnost da se brojni slučajevi prebace na entitetske sudove, čime bi se izbjegla odgovornost na državnom nivou.
Sporna institucionalna rješenja i politička pozadina
Oba prijedloga predviđaju premještanje Apelacionog odjeljenja iz Sarajeva u Istočno Novo Sarajevo (po prijedlogu Marine Pendeš), odnosno općinu Pale (po prijedlogu Predraga Kojovića). Time bi se napustile već postojeće i opremljene prostorije, a novi troškovi preseljenja i opremanja bi ostali nepoznanica – koliko će koštati, ko će to platiti i gdje će biti smješteni.
Kojovićev prijedlog takođe uključuje i član 14. o “oznakama pripadnosti”, kojim se zabranjuje isticanje vjerskih i političkih simbola, što bi dodatno legalizovalo diskriminaciju žena koje nose hidžab – praksu koju je VSTV već uspostavio 2015. godine, ali samo putem zaključka, a ne zakonskog akta.
Evropski put ili pravosudna regresija?
Iako predlagači zakona tvrde da je riječ o “evropskom zakonu”, stvarnost je drugačija. Evropska komisija nikada nije tražila donošenje Zakona o Sudu BiH, već Zakon o sudovima, kojim bi se uspostavio Vrhovni sud BiH – kao ključna instanca za ujednačavanje sudske prakse.
Usvajanje ovakvih zakona pod izgovorom evropskih integracija moglo bi imati suprotan efekat – dodatnu eroziju vladavine prava, političku instrumentalizaciju pravosuđa i trajnu štetu institucijama države.
U konačnici, umjesto stvarnog napretka ka Evropskoj uniji, ovakvi zakoni bi mogli postati samo kozmetički alat za zadovoljavanje političkih interesa, bez suštinske reforme. A cijenu će platiti – pravda, pravna sigurnost i građani Bosne i Hercegovine.
