Draško Stanivuković, gradonačelnik Banje Luke, ovih dana ne šuti — on javno tvrdi da je Vlado Đajić, nedavno razriješeni direktor UKC RS, želio da mu “podmetne drogu” kako bi ga policija zaustavila i prijavila. Ova optužba, izrečena s punom težinom, dodatno rasparava skandal koji je već doveo do Đajićeve smjene i šokirao javnost Republike Srpske. Stanivuković ne puca na sjenke; on kaže da ima razlog da vjeruje da je u pozadini mnogo više od puke nesreće.
Stanivuković navodi realan i opasan scenario: prema njemu, Đajić je planirao da mu politički našteti – ne kroz običnu optužbu, nego kroz podmetanje droge. “Da me policija zaustavi, pregleda i pronađe navodno opojne supstance”, rekao je, vjerujući da bi to bio udarac koji bi ga diskreditovao i diskvalifikovao kao političkog aktera. Ova tvrdnja možda zvuči kao filmska paranoja, ali je za Stanivukovića pitanje života i politike — jer ako je istina, tu nije samo riječ o kriminalu, nego o političkoj eliminaciji.
Javna reakcija na ovu optužbu ne kasni — neki ga podržavaju, drugi ga optužuju da “diže prašinu” i koristi skandal kako bi dobio političke poene. Ipak, Stanivuković poručuje da ovo nije kalkulacija, već borba za istinu: on ne želi biti žrtva namještaljke, nego svjedok nečeg mnogo većeg. Za njega je važna poruka: da odgovorni ne pokušavaju “srušiti neistomišljenike” silom optužbi koje su možda pripremljene.
Đajić, pak, u svom stilu ne pristaje na ulogu pasivnog aktera: negira optužbe, tvrdi da su nepotvrđene, politički motivisane i dio “kampanje protiv mene”. On, međutim, sada ima problem — šokantne tvrdnje ovakvog kalibra traže ozbiljnu istragu, jer ne mogu ostati samo kao riječi izrečene u javnom obraćanju. Ako Stanivuković ima dokaze, očekuje se da ih preda nadležnim institucijama.
Za javnost u RS-u i šire, ovaj sukob između aktualnog gradonačelnika i bivšeg direktora UKC-a svjedoči o tome da je politika i dalje isprepletena s najtamnijim oblicima moći — novcem, javnim institucijama i, sada, navodnim zločinima. To nije samo politička borba za fotelje, nego borba za kontrolu nad narativom, nad istinom i nad mogućnošću da se javnost manipuliše optužbama koje nemaju potvrdu.
Ako institucije zaista pokrenu istragu, to bi mogao biti presedan: da političari sa optužbama ovakve prirode budu procesirani ne zbog retorike, nego zbog konkretnih dokaza. Alternativa — da sve ostane na riječima — mnogo je opasnija. Dakle, ovo nije samo politički skandal, već test integriteta pravosudnog sistema: da li institucije mogu stati između moći i istine, ili će dopustiti da optužbe postanu sredstvo političke eliminacije.
U konačnici, Stanivukovićeve optužbe prema Đajiću ne mogu biti ignorisane. One su poziv na istragu, a ne samo još jedna politička priča. Ako je istina na njegovoj strani — tada govorimo o nečem mnogo većem od intrige. Ako nije — on rizikuje reputaciju, ali je spreman platiti cijenu. Država koja ne istražuje ovakve tvrdnje kreira prostor za nove namještaljke i nasilje u političkom životu.
#RS #Stanivuković #Đajić #skandal #droga #politika #pravda #istraga #moć
