Iako su nam svima preci potekli sa sela, danas ljudi u gradovima žive znatno drugačije od onih na selu i to dovodi do nerazumijevanja. Gradski ljudi pokazuju elitizam i sebe smatraju boljim od seoskih ljudi, a neki gradski ljudi se žele vratiti u prirodu. Danas otkrivamo kako je jednoj Beograđanki bilo teško da se prilagodi seoskom životu.
Beograđanka je sklopila brak u seoskom okruženju, iznenadivši svekrvu svojim nekonvencionalnim postupcima. Dinamika između snahe i njezine svekrve često je zamršena; kada se uzme u obzir da snaha mora potpuno promijeniti svoj način života kako bi se asimilirala u svoju novu obitelj, postaje očito da to može dovesti do značajnih previranja.
Svetlana, porijeklom iz Beograda, našla se u posebnoj situaciji nakon što se sa suprugom preselila na selo. Dugotrajni sukob sa svekrvom dosegao je vrhunac tijekom strastvene razmjene na sprovodu. Rođen sam u Beogradu, kao i moji roditelji; međutim, tom ‘gradskom pedigreu’ nikada nismo pridavali nikakav značaj.
Moje odrastanje bilo je sasvim obično, majka i otac su mi usadili važnost vrednovanja pojedinaca ne na temelju njihova podrijetla, već na temelju njihova karaktera. Samim time nisu se uznemirili kad sam ih obavijestila o svojoj namjeri da se udam za “dečka sa sela”. Goran je iz okolice Knića, sela koje radije neću navoditi. Dovoljno je reći da se nalazi u Šumadiji, a Kragujevac je najbliži veći grad, započela je svoju priču Svetlana.
Prvi susret para dogodio se na fakultetu u Beogradu, gdje su odmah doživjeli vezu. Nedugo nakon toga, Gorana su upoznali njezini roditelji, koji su ga prigrlili kao da im je dijete. Godinu dana kasnije, nakon odluke o udaji, Svetlana je posjetila njegovo selo, a taj se susret odvijao na sličan idiličan način.
- Moja svekrva je bila izuzetno ljubazna osoba koja se dosta trudila da mi udovolji. Međutim, često sam osjećao nelagodu zbog opsega njezine stalne aktivnosti koja me okruživala, dok je nastojala pomoći u raznim stvarima.
Njegovi su roditelji bili imućni, ne samo prema ruralnim standardima nego i izvan tog konteksta. Posjedovali su veliku zemlju i zapošljavali značajan broj pojedinaca. Divio sam se njihovoj sposobnosti da učinkovito vode kućanstvo i cijenio ideju odgoja djece u prirodnom okruženju, na svježem zraku. Takva je bila situacija.
Odustali su od studija i odlučili se preseliti u ruralno područje. Dolazak njihove djece bio je brz, počevši sa sinom, a nakon godinu i pol dana kćeri. Svekrva mi je pružila značajnu pomoć oko djece, a s obzirom na malu razliku u godinama među njima, moram priznati da sam se teško snalazila. Često mi se činilo da su moji napori bili nedostatni, a ona je stalno bila prisutna da ponudi ispravke.
- Njezin pristup nije bio ni snishodljiv ni prijekoran; nego sam iskreno osjećao da me ona smatra svojim djetetom i da su njezine namjere bile isključivo ukorijenjene u želji za mojom dobrobiti. Postupno se počela afirmirati i vršiti pritisak na Svetlanu.
Snajkin ručak stalno se nalazio u zamrzivaču, određenom “za drugi put”, dok je obrok koji je pripremila njezina svekrva bio konzumiran. Došao sam do zaključka da je možda njezino kuhanje bilo boljeg okusa. Međutim, to je bilo beznačajno. Čini mi se da i djeca više vole njezinu kulinarsku ponudu, pa sam o tome šutjela.
Početna kriza pojavila se tijekom posjeta njezine sestre i šogora. U to sam vrijeme bio zaokupljen presvlačenjem kćeri i pripremanjem za spavanje, što je odgodilo moj povratak u dnevni boravak za otprilike trideset minuta. Kad sam ponovno ušao, susreo sam se s njezinim nezadovoljnim izrazom lica, ukazujući na njezino uvjerenje da sam se trebao odmah pobrinuti za naše goste pripremivši kavu i ponudivši toplu dobrodošlicu.
- Nakon njihova odlaska, izravno mi je izrazila taj osjećaj. “Kćeri, po dolasku gostiju na naš prag, sve ostaje u našoj kući. Sada im je prilika da ih dočekaju uz kavu i vlasac”, primijetila je s dozom sarkazma.
Nastojao sam braniti svoje postupke, no na kraju sam se ispričao. Možda je žena zaista bila u pravu… Postupno su se kao problem pojavile financijske poteškoće. Dok je Goran surađivao s ocem, a Svetlana ostala bez posla, oslanjali su se na svoja ograničena sredstva. Pojedinac koji posjeduje veće resurse ima autoritet i može djelovati bez ograničenja. S druge strane, oni sa slabijim materijalnim mogućnostima lišeni su prava glasa.
Ovo mi je načelo vrlo rano postalo jasno. Tijekom naših posjeta Kragujevcu radi značajnijih kupnji, često bi iz košarice vadila artikle koje sam odabrao, uz tvrdnju da su nepotrebni i da slične proizvode već imamo kod kuće. Posebno ju je mučio moj izbor kozmetike. Šampone koje sam prije koristila smatrala je ‘potpunim bacanjem novca’; čvrsto je vjerovala da domaće proizvedene alternative služe istoj svrsi.
- Kreme su odbačene kao ‘gluposti’, a losion za tijelo praktički ‘sotonin izum’. Pokušala sam razgovarati o tim stvarima sa svojim suprugom, ali on je moju zabrinutost smatrao pretjeranom i pripisao ju je mojoj osjetljivosti.
Uostalom, stanovali smo pod njihovim krovom. U tom je trenutku prvi put otkrila neke običaje. Na primjer, naučila je da se smatra neprikladnim da žena sjedi vani i igra karte. To je doista bio izvor razočarenja. Posjećivali bi nas Goranovi rođaci sa sela, koji su bili ljubazni, marljivi i inteligentni ljudi, i ja sam uživao u njihovom društvu.
Okupili bi se za stolom ispred kuće, kartali, smijali se i zafrkavali jedni druge. Često sam im se pridružio u igrama backgammona u parovima, a mi bismo uživali u nekoliko piva dok smo se divno provodili zajedno. No, atmosfera se promijenila dolaskom svekrve i poremetila nam uživanje. Uzela je moju čašu piva i povukla se u kuću, drsko me obavijestivši da njezin sin traži moju prisutnost.
- Ušavši za njom, suočila se sa mnom u hodniku, rekavši da je “neprimjereno da žena karta s muškarcima naočigled javnosti”. Bio sam zatečen. Na koje “muškarce” i kakvu “javnost” je mislila? Moj muž i njegova braća?
Ovo je bila prva prilika da sam se oglasio, rekavši joj da se takvi običaji u Beogradu ne poštuju i da se ne pravi razlika među spolovima. Njen odgovor je bio: „Zato ti, kćeri moja, nastavi za Beograd! Cijelu noć sam jako plakala i povjeravala se Goranu, koji me molio da se priberem, uvjeravajući me da će razgovarati s njegovom majkom.
Međutim, rasprava se pokazala beskorisnom. Svekrva je ustrajala u svojim prijekorima, pozivajući se na običaje i suprotnosti između urbanog i ruralnog života, ustvrdivši da “takva praksa nije prihvatljiva, to je sramota”, među sličnim osjećajima.
Naknadno su bili na sprovodu svog šogora, što je u konačnici postala posljednja provokacija. U početku me natjerala da uđem u prostoriju u kojoj se nalazio pokojnik, po njihovim običajima, i inzistirala da ga poljubim. Bilo je to mučno iskustvo; s obzirom da se nikada prije nisam susreo s ‘mrtvacem’, osjetio sam ogromnu nelagodu. Međutim, ne želeći je uvrijediti, poslušao sam mu i poljubio ruku.
Potom je povorka trebala krenuti prema groblju. Prešli smo cijelo selo, s otvorenim kovčegom, i morali smo ga slijediti u redu. Osobno smatram da je krajnje nehumano i neukusno paradirati posmrtnim ostacima pokojnika kroz selo da svi vide, ali to je bila njihova tradicija.
Dok sam tek bio uzeo vijenac i smjestio se u povorku, ona mi je odjednom doviknula da odmah odem. Zbunjena oko toga što sam pogriješila, ostala sam zatečena kad me uhvatila za ruku i prekorila me, tvrdeći da se trebam sramiti, da nemam poštovanja prema pokojniku i da nemam manire. Tek tada sam shvatio da je njezino negodovanje usmjereno na moje gole noge; iako sam nosila crnu suknju, nisam imala čarape.
- Obavijestila me je: “Ne možete posjetiti groblje u takvoj odjeći. Neprikladno je da žena ide u crkvu ili na groblje bez odgovarajuće obuće; niste li poučeni o tome? U tom trenutku obuzela me duboka emocija i izronio je sav taj “beograd” u meni.
– Doista, Kevo, izgleda da nećeš pogledati taj film! Smatram da su mi vaše rustikalne tradicije prilično zamorne. Ne pada mi na pamet pomisao da nosim čarape na temperaturama većim od 40 stupnjeva. Mogao bih se jednostavno okrenuti i otići, omogućujući vam da to racionalizirate u svom stanu gdje je prisutna vaša snaha, ili se morate pomiriti s tim.
Ne postoji alternativa i nemojte razmišljati o tome da to pokušate zaobići preko Gorana; od ovog trenutka nadalje, ja ću se pridržavati isključivo svojih običaja! Prema Svetlaninoj priči, svekrva je nekoliko dana bila mrzovoljna; međutim, na kraju je pristala. Trenutno nastavljaju živjeti zajedno, iako su njihovi razgovori minimalni. Interakcija je ograničena samo na najbitnije razmjene, prvenstveno u prisustvu gostiju, kako bi se izbjeglo ogovaranje unutar sela.
