„Tramvaj će do Hrasnice, ne do State Departmenta“: Šta rade Bošnjaci dok Milorad Dodik sa Amerikancima dogovara rušenje Office of the High Representative (OHR)
U pozadini političkih zbivanja u Bosni i Hercegovini, pojavljuju se signali da je lider Republike Srpske, Milorad Dodik, u pregovorima sa Sjedinjenim Američkim Državama koji mogu imati duboke posljedice po ustavni poredak zemlje. Autor analize opisuje kako se dok u međunarodnim glavnim centrima – Washingtonu i New Yorku – već “kuju planovi” za BiH, u Sarajevu se odvija nešto sasvim drugo: predizborna kampanja, fokusirana na retoriku i prazne inicijative, dok pravi tokovi moći teku negdje drugdje.
Autor članka ističe da je povlačenje neustavnih zaključaka Narodne skupštine RS-a, te gotovo sinhronizovano ukidanje sankcija za saradnike Dodika, jasan signal da postoji dogovor između entiteta i američkih instrumenata pritiska. U tom okviru, Dodik pokazuje da je spreman da odigra igru – ali pod svojim pravilima. U tom smislu, izjava „tramvaj će do Hrasnice, ne do State Departmenta“ simbolično oslikava stanje: dok se Bošnjaci bave lokalnim projektima, fokusom na infrastrukturu i unutrašnjim pitanjima, Dodik pregovara o “velikoj igri”.
Zašto je ovaj naslov važan?
-
Prvo, jer ukazuje na razliku u tretmanu i poziciji političkih aktera: dok Dodik komunicira sa Američkim diplomatima, bošnjački predstavnici su prikazani kao oni koji se bave operativnim, ali ne i strateškim pitanjima.
-
Drugo, zato što se kroz analizu sugeriše da je OHR-u – ključnoj instituciji za zaštitu državnih interesa BiH – namijenjena marginalizacija u zamjenu za političke i ekonomske ustupke.
-
Treće, jer autor upozorava na činjenicu da bošnjački zvaničnici nisu “u toku” s pregovorima koji se vode – to jest, da nemaju vidljivog pristupa informacijama koje mogu odlučiti sudbinu zemlje.
U članku se navodi da je jedan od bošnjačkih predstavnika, član Predsjedništva BiH, zaokupljen infrastrukturnim temama – modernizacijom tramvajskog sistema do Hrasnice. Dok je to u principu pozitivna stvar, autor koristi tu sliku kako bi ilustrirao ogromnu razliku u nivou i vrsti angažmana: lokalni projekti vs. međunarodni pregovori o institucionalnom okviru države. U takvoj raspodjeli uloga, bošnjački političari ostaju u sjeni strateških dogovora koji se vode izvan zemlje.
Kako sve to funkcioniše u praksi? Dok se fokus javnosti i medija zaokupi oko infrastrukturnih tema, retorike i izjava, međunarodni pregovori idu svojim putem. Dodik je, prema analizi, već povukao određene poteze – od ukidanja sankcija saradnicima, do “priprema” za smanjenje uloge OHR-a – što vodi ka scenariju u kojem entitet RS dobija veću autonomiju. To je tempirana bomba za ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Za bošnjačke predstavnike i njihove birače, to može biti alarmantno. Ako strateški dokumenti i pregovori prolaze mimo njih, oni se nalaze u poziciji – reagovanja i zaostatka, umjesto kreiranja. Tekst implicira da je ampija naracija: dok se tramvaj produžava do Hrasnice, prava sjednica i dogovor se ne vode na relevantnoj razini – ali imaju dalekosežne posljedice.
U konačnici, autor zaključuje da je situacija alarmantna: ko ne bude pratio tokove moći, može naići na iznenađenja. Ako OHR-a bude marginalizovan ili mu budu oduzete ključeve bonskih ovlaštenja, to znači da će Bosna i Hercegovina ući u novu fazu unutrašnjih redefinicija, a bošnjački politički faktor mora odlučiti – da li biti gledalac ili akter.
#BosnaIHercegovina #RS #Dodik #OHR #Amerika #Politika #Bošnjaci #Infrastruktura #PrenosMoći #Pregovori
