Božo Ljubić je ponovo izazvao buru — ovoga puta izjavom da je treći entitet uslov za put Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Predsjednik Glavnog vijeća HNS-a BiH poručuje da bez teritorijalne reorganizacije, u kojoj bi Hrvati imali „svoju“ federalnu jedinicu, evropski put zemlje neće biti realističan. To nije samo retorička konstrukcija, upozoravaju analitičari — to je poruka koja može imati ozbiljne posljedice, ne samo političke, nego i ustavne.
Prema Ljubiću, potrebno je uspostaviti „simetričnu federalizaciju“ u kojoj bi svi trije konstitutivna naroda — Bošnjaci, Srbi i Hrvati — bili jednako tretirani i teritorijalno. On jasno kaže da, po njegovom viđenju, bez federalne jedinice s hrvatskom većinom nema stabilne BiH. Letaologija koju predlaže nije trivijalna — ne radi se o kozmetičnoj promjeni kantonalnih granica, nego o dubokoj preinaci državne strukture, koja bi, po njegovim riječima, morala omogućiti veća prava Hrvatima u odlučivanju.
No, analitičari ne šute. Admir Lisica, politički analitičar, upozorava da Ljubićeva poruka nije bezazlena: ona se uklapa u širi obrazac pritisaka Zagreba prema BiH. Lisica naglašava da je uvjetovanje EU puta BiH teritorijalnim preuređenjem opasna igra, jer predstavlja oblik ucjene — da BiH ne može u EU „ako Hrvatska nema svoj entitet“. Za njega je ovo strateški pritisak koji se ne tiče samo legitimnih prava Hrvata, već i političke manipulacije bosanskohercegovačkim narativima za nacionalne ciljeve.
Još dublje, Lisica tvrdi da plan o trećem entitetu nema čvrsto pravno uporište. Podsjeća da BiH već ima tri administrativne jedinice — Federaciju, Republiku Srpsku i Brčko Distrikt — te da je formiranje novog entiteta protivno duhu Dejtonskog sporazuma i postojećem ustavnom poretku. On posebno ističe da su takve ideje više politički nego ustavni prijedlog, te da su motivisane željom za nacionalističkim preuređenjem, a ne stvarnim državnim reformama.
Analitičari također ukazuju na paralelu s drugim evropskim primjerima ucjena – gdje su susjedne države koristile svoj evropski status kao instrument utjecaja na zemlje u regiji. Lisica navodi da Hrvatska, kroz zahtjeve za treći entitet, zapravo pokušava koristiti svoj položaj u EU kao polugu u unutrašnjoj bosanskohercegovačkoj politici. To nije samo zahtjev za reformom – to je politički pritisak koji mijenja igru.
Za građane BiH ovo je poruka sa značajnim implikacijama: ako se ovakav plan realizuje, država bi se mogla dodatno fragmentirati. To ne znači samo promjenu granica — to znači redefiniranje moći, odlučivanja i pripadnosti. Hrvati bi dobili entitet, ali šta bi to značilo za ostatak zemlje? Da li bi takvo uređenje zaista donijelo sigurnost ili bi produbilo etničke podjele?
S druge strane, ako se Ljubićevi zahtjevi odbace, on i njegovi politički saveznici mogu tvrditi da je EU put uvjetovan nacionalnim interesima – što je retorika koja lako može mobilizovati birače i stvoriti osjećaj izdajničkog blokiranja od onih koji dijele njegova uvjerenja.
Ovaj prijedlog nije samo politički prijedlog — to je test za BiH: da li je ono što danas zovemo državom dovoljno čvrsto za složenu budućnost, ili je to laboratorij nacionalnih igara gdje se EU put koristi kao sredstvo za nametanje ciljeva. I dok se političari raspravljaju, građani moraju razumjeti da ovo nije samo priča o „trećem entitetu“, nego o budućnosti države.
#BiH #trećiEntitet #BožoLjubić #Hrvati #EU #reforme #ustav #politika #nacionalniInteresi
