Čišćenje dijelova kuće zna biti naporno, ali se ne smije zanemariti. Da bi nam stan bio čist i uredan, moramo se truditi da to ostane tako. Danas vam otkrivamo zgodan trik za čišćenje.
Kako biste zadržali ugodan miris u svojoj WC školjci, a istovremeno riješili problem brzog prljanja unatoč svim vašim naporima, nudimo prijedlog koji vam može pomoći u postizanju dugotrajnog svježeg mirisa. Ovu jednostavnu tehniku koja jamči ugodnu aromu nalazi se na YouTube kanalu JECE SVAŠTARICE, a vjerojatno nećete požaliti što ste je primijenili.
Ovaj učinkoviti osvježivač WC školjke “uradi sam” koristi jedan jedini sastojak koji možda dosad nije bio prepoznat za takvu primjenu. Majka iz Australije izazvala je veliku pozornost na internetu nakon što je otkrila jednostavnu metodu čišćenja koju je podijelila unutar Facebook grupe. Otkrila je da je skromna plastična boca napunjena vodom dovoljna za rješavanje upornih mirisa koji dolaze iz WC školjke.
- Jednaka količina omekšivača mora se dodati u vodu u boci. Kritični korak uključuje izdubljivanje čepa boce kako bi se napravio mali otvor, nakon čega se boca, pričvršćena ovim promijenjenim čepom, postavlja unutar spremnika.
Prema riječima Australke, ova tehnika osigurava da njezina WC školjka konstantno ispušta ugodan miris, a njezina je preporuka dobila široku podršku brojnih korisnika interneta koji su izrazili svoje zadovoljstvo rezultatima. Nadalje, neki pojedinci poboljšavaju proces postavljanjem omekšivača vode izravno u spremnik za vodu.
Nakon što je saznala za ovu tehniku, Sadie’s Professional Cleaning Services, tvrtka za čišćenje smještena u Britaniji, priznala je da je njihovo osoblje dugo koristilo ovu metodu tijekom čišćenja WC-a. Tvrtka savjetuje: “U posudu stavite šalicu omekšivača. To će rezultirati taloženjem deterdženta na dnu, uzrokujući neugodan miris pri svakom ispiranju WC školjke.”
- Vodoinstalaterski stručnjaci upozoravaju na opasnosti povezane s ovom praksom, ističući mogućnost oštećenja i spremnika i cijevi. Ipak, znatan broj pojedinaca i dalje odabire ovu metodu, budući da se smatra da daje izvanredne rezultate.
DODATNI TEKST
U području Toraja u indonezijskoj regiji Sulawesi postoji osebujna tradicija poznata kao “živjeti s mrtvima”. Ova praksa podrazumijeva da članovi obitelji ostanu u neposrednoj blizini posmrtnih ostataka svojih preminulih rođaka dulje vrijeme nakon njihove smrti.
Jedinstvenost ove tradicije temelji se na dubokom uvjerenju da preminuli nisu u potpunosti prešli iz carstva živih sve dok se ne provede poseban ritual, koji uključuje žrtvovanje vodenog bivola. Ova žrtvena životinja služi kao kanal za prijenos duša preminulih u zagrobni život.
Naime, obitelji moraju posjedovati značajna financijska sredstva kako bi nabavili bizona, koji se potom žrtvuje zajedno s tijelom preminulog. Posljedično, postoje slučajevi u kojima pojedinci mogu ostati nepokopani dulje vrijeme, ponekad i desetljećima, dok se ne prikupi dovoljno sredstava za pokop. Kako bi se održao fizički integritet preminulih rođaka, koristi se poseban konzervans poznat kao formalin.
- Ovaj kemijski spoj inhibira proces razgradnje, olakšavajući produženo očuvanje ljudskog tijela nakon smrti. Posmrtni ostaci preminulih pomno su zaštićeni, uz rituale koji uključuju pranje i odijevanje, što znači duboko poštovanje prema preminulima.
Osim toga, članovi obitelji nude hranu i cigarete kao oblik počasti. Ove ceremonije, koje se održavaju dva puta dnevno, pokazuju duboku odanost i poštovanje prema onima koji su umrli. Za održavanje čistoće u blizini posmrtnih ostataka, određena školjka služi kao WC. Ovakav raspored stvara osebujnu atmosferu u domovima plemena Toraja, gdje prisutnost preminulih članova obitelji ima veliku emocionalnu i kulturnu važnost unutar zajednice.
Supruge mogu odlučiti održati vezu sa svojim preminulim muževima, odražavajući njihovu lojalnost i vjernost, pokazujući time poštovanje. Iako se ova praksa u početku može činiti nekonvencionalnom, ona je duboko ukorijenjena u kulturi Toraja i služi kao manifestacija poštovanja prema onima koji su preminuli, zajedno s vjerovanjem u postojanu bit života nakon smrti.
Pleme Dayak provodi ritual poznat kao tivah, koji uključuje ekshumaciju ljudskih ostataka. Ova praksa, međutim, znatno odudara od onoga što se obično primjećuje u brojnim drugim kulturama. Za pripadnike plemena koji žive u regiji Kalimantan ovaj je obred obavezan jer smrt doživljavaju samo kao prijelaz iz jednog carstva u drugo.
- Ritual tivaha uključuje ekshumaciju posmrtnih ostataka preminulog člana obitelji. Nakon što se kosti iskopaju, zajedno se prevoze na sveto mjesto poznato kao Sandung. Vrijeme ovog rituala nije fiksno; nego ga određuje obitelj.
Ova ceremonija zahtijeva pažljivu pripremu i posebna financijska sredstva, koja u konačnici olakšavaju pokojnikov odlazak u zagrobni život. Ovaj ritual omogućuje obitelji da izrazi svoju ljubav i poštovanje prema osobi koja je preminula. Ako obitelj odluči ne sudjelovati u ovoj ceremoniji, smatra se da bi duh mogao prizvati prokletstvo na njih, što bi rezultiralo nesrećom.
Pleme Tiwah bavi se posebnom praksom usmjerenom na čišćenje lubanja svojih predaka. Poznat kao “njobeng”, ovaj sveti, ali nekonvencionalni ritual označava posebno intrigantan aspekt narativa. Tijekom rituala “mengajau” izvodi se pedantan postupak čišćenja izloženih lubanja.
Članovi plemena vjeruju da će pročišćavanje ovih lubanja rezultirati obilnom žetvom i osigurati zaštitu od zlonamjernih entiteta. Čak i u svjetlu postojeće zabrane rituala “mengajau”, pleme se nastavlja baviti praksom čišćenja lubanja, za koje smatraju da posjeduju mistična svojstva.
- Pleme Toraja smrt ne doživljava kao tmurnu priliku, već kao priliku za veselje. Prema plemenskim vjerovanjima, dok se fizički oblik može raspasti post mortem, duh preminulog nastavlja postojati sve dok se ne obave pogrebni obredi, koji uključuju ritual s vodenim bivolom.
Poznat kao “rambu solo”, ovaj događaj okuplja zajednicu kako bi pomogli duhu u njegovom prijelazu na njegovo krajnje počivalište, koje se naziva Pujo. Ceremoniju karakterizira atmosfera ispunjena radosnim smijehom i slavljem, koja kulminira gozbom koja slijedi nakon ritualnog žrtvovanja stoke.
