Privatizacija rafinerija u RS: Gdje su nestale ruske milijarde?
Priča o rafinerijama u Modriči i Brodu slovi kao jedan od najmisterioznijih poslovnih pothvata u Bosni i Hercegovini. U njoj se krije preko 1,7 milijardi maraka uplaćeno iz Rusije na račun firme Optima, osnovane nakon što je privatizirana naftna industrija. I dok je Milorad Dodik potpisnik ugovora o prodaji, detalji tog posla još uvijek nisu dostupni javnosti, a posljedice su vidljivo loše.
Godine 2007. privatizirane su rafinerije ulja u Modriči, rafinerija u Brodu i lanac benzinskih pumpi. Ruska kompanija “Njeftegazinkor”, kći “Zarubežnjefta”, preuzela ih je onda. Da bi upravljali tim biznisom, osnovali su Optima Grupu. U nekoliko tranša od Rusije je otada stiglo 1,7 milijardi maraka — ono što se smatra jednom od najvećih stranih investicija u RS. Ipak, nikome nije jasno gdje su ta sredstva završila.
Radnici tvrde da rafinerije ne rade u punom kapacitetu. Operacije poput vakuma, deparafinacije i regeneracije prestale su funkcionirati. Sada se posao svodi na miješanje goriva, održavanje i upravljanje instalacijama. Mnogi zaposlenici otpušteni su, dok su nekima imenovanja novo-dobijenih kadrova djelovala potpuno nelogično.
Transparency International BiH navodi da je taj proces privatizacije bio netransparentan — ključni podaci su sakriveni, a ugovor je dostupan samo sudskim putem. To je izazvalo ozbiljne sumnje u opravdanost transakcije. Umjesto obećanog prosperiteta, rafinerije su upale u duboke gubitke. Revizorski podaci iz 2023. pokazuju dramatičan pad broja zaposlenih i milionske gubitke: Brod je pretrpio gubitak od 823 miliona KM i broj radnika smanjen s preko 1300 na tek 327, dok je Modriča zabilježila trostruko smanjenje radnih mjesta.
Optima grupa, koja upravlja rafinerijama i pumpama, dobila je velike injekcije kapitala. Službeno, objašnjeno je da je to “optimizacija bilansa” i smanjivanje dugova, što je trebalo povećati investicionu atraktivnost. Ipak, iz medijskih i stručnih analiza jasno se vidi da su sredstva korištena za transferne cijene i “sisanje kapitala” — jednostavno rečeno, profit su izvukli, a preduzeće je osiromašeno.
Krivične prijave Centra za humanu politiku protiv odgovornih osoba nisu dale rezultate — spis je često „nestajao“, a pravni epilog izostao. I danas se postavlja pitanje: ako je Optima primila 1,7 milijardi KM, zašto ne vidimo rezultate na terenu? Gdje je novac prošao?
Pitanje izostanka transparentnosti vodi do dublje dileme: profit i politička korist za pojedince, dok građani gube radna mjesta, zastrašeni su ekološkim rizicima i ne vide nikakav benefit od obećanih ruskih ulaganja. Ovo je simbol generacijskog finansijskog i političkog “transfera” sa radnika na elite.
Zaključak: Dok se rafinerije urušavaju, a radnici gube egzistenciju, ruski milioni su ‘nestali’ u optimi. I sada postavlja se pitanje: da li je RS žrtva ili platiša u cijeloj priči? Sve dok ugovori i izvještaji ne budu javni, odgovorni neće biti dovedeni u pitanje – i RS će nastaviti živjeti u zasjenci šuplje retorike i sumnjivog profitiranja.
#OptimaGrupa #PrivatizacijaRS #RuskeMilijarde #RafinerijeBrodModriča #TransferneCijene #Netransparentnost #HaosUBrodu #EkonomskaPljačka #PolitikaBiH
