Ukidanje američkih sankcija za četvoricu ljudi iz Republike Srpske izazvalo je lavinu reakcija i otvorilo brojna pitanja – od političkih do onih koja se tiču zakulisnih dogovora između Washingtona i Milorada Dodika. Analitičari smatraju da je ovaj potez jasan znak promjene američke strategije prema BiH, ali i svojevrsna poruka Dodiku da nema trajnih neprijatelja u politici – samo trajnih interesa.
Na listi više nisu imena četvorice zvaničnika koji su ranije bili sankcionisani zbog uloge u organizovanju neustavnog Dana RS-a, 9. januara. Iako su oni javnosti manje poznati, ovaj potez je protumačen kao signal “mekšeg pristupa” SAD-a prema Banjoj Luci. S druge strane, ostaje činjenica da Milorad Dodik i dalje ostaje pod sankcijama, što ukazuje na to da ukidanje nije nagrada njemu lično, već pokušaj otvaranja prostora za nove dogovore.
Politički analitičari smatraju da Washington ovim testira koliko je Dodik spreman na ustupke – prije svega u pogledu funkcionalnosti državnih institucija i odnosa prema euroatlantskim integracijama BiH. “Amerikanci šalju poruku da su spremni za dijalog, ali da očekuju konkretne poteze zauzvrat”, navodi se u ocjenama iz diplomatskih krugova. Drugim riječima, ukidanje sankcija je šargarepa, ali štap i dalje stoji u pozadini.
Ovaj potez se, međutim, ne posmatra izolovano. Dolazi u trenutku kada se politička klima u BiH ponovo zagrijava – posebno nakon što je gradonačelnik Banje Luke, Draško Stanivuković, počeo da jača svoj politički profil i da gradi odnose sa Beogradom i međunarodnim akterima. Dodik, koji je navikao biti jedini centar moći u RS-u, sada se suočava sa unutrašnjim izazovom koji bi mogao promijeniti političku scenu Srpske. U tom kontekstu, američko “popuštanje” može djelovati kao pokušaj balansiranja odnosa, a ne kao ustupak Dodiku.
Pitanje koje se sada postavlja glasi – koliko će ovakav pristup koštati državu, a koliko samog Dodika? Ukoliko ovaj potez zaista otvori vrata novom talasu diplomatije, BiH bi mogla profitirati kroz otopljavanje odnosa sa Zapadom, ali ako se pokaže da je sve to bilo uzalud, posljedice bi mogle biti suprotne – još veće političke tenzije i produbljena podjela. Jer, kako kažu diplomate u Sarajevu, “ništa u BiH nije jednostavno, pa ni poruke iz Washingtona”.
Dodik zasad ćuti, što je samo po sebi rijetkost. Njegovi saradnici govore o “racionalnom pristupu” i “novom razumijevanju američke politike”, dok opozicija u RS-u smatra da je riječ o taktičkom manevru koji ne mijenja suštinu – sankcije za glavnog čovjeka ostaju. U međuvremenu, građani sa skepticizmom posmatraju sve to, svjesni da se njihov svakodnevni život ne mijenja ni kada se sankcije uvode, ni kada se ukidaju.
Iako mnogi govore o “američkom dogovoru sa Dodikom”, jasno je da Washington u ovom trenutku više brine stabilnost regiona nego same političke figure. Ako to znači da će se nekima “oprostiti” ranije greške – onda je to cijena koju diplomate smatraju prihvatljivom. No, u zemlji gdje je svaka odluka predmet sumnje, teško je očekivati da će i ova proći bez teorija i nagađanja.
Jedno je sigurno – američka politika prema BiH nije statična. Ona se prilagođava, mijenja i traži nove kanale komunikacije. Ukidanje sankcija za četvoricu iz RS-a samo je jedan u nizu poteza koji pokazuju da se iza kulisa nešto ozbiljno kuha. A šta će iz tog lonca na kraju izaći – znaće se tek kada Dodik, po prvi put nakon dugo vremena, bude morao da bira između političke tvrdoglavosti i pragmatične saradnje.
#BiH #RepublikaSrpska #Sankcije #Dodik #SAD #Diplomatija #Politika
