U iznenađujućem razvoju događaja u političkom i međunarodnom okruženju Bosne i Hercegovine, američko Ministarstvo finansija, odnosno njihova Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC), donijelo je odluku o ukidanju sankcija za čitav niz političara, saradnika i kompanija povezanih sa Miloradom Dodikom i njegovom strankom. Na listi fizičkih i pravnih lica kojima su sankcije ukinute nalaze se – pored samog Dodika – i Željka Cvijanović, nekolicina ministara, bliski saradnici, članovi porodice i nekoliko velikih firmi iz Republike Srpske.
Između ostalih, sa crne liste uklonjeni su: Milorad Dodik, Željka Cvijanović, Nenad Stevandić, Staša Košarac, Radovan Višković, Siniša Karan, Alen Šeranić, Milan Bukejlović, Petar Đokić i mnogi drugi. Takođe, izbrisane su i brojne kompanije povezane s njima – poput Alternativne televizije, Prointera, Fruit Eco d.o.o., UNA televizije i Global Libertyja. Time je zapravo poništena većina sankcija koje su Sjedinjene Američke Države uvele proteklih godina protiv najuticajnijih političkih i ekonomskih figura iz Republike Srpske.
Prema nezvaničnim informacijama, ovaj zaokret nije došao slučajno. Navodno je postignut tajni dogovor između američke administracije i Dodika, po kojem bi on pristao na određene političke ustupke – prije svega na povlačenje s funkcije predsjednika Republike Srpske i imenovanje vršioca dužnosti, čime bi formalno ublažio svoj politički uticaj. Zauzvrat, sankcije bi bile postupno ukinute, kako za njega, tako i za njegove saradnike.
Ova odluka izazvala je brojne reakcije jer je predstavljala veliki obrat u američkoj politici prema BiH. Sankcije su godinama bile glavni instrument pritiska na političare koji su rušili ustavni poredak države, a njihovo ukidanje sada pokazuje da je Washington prešao s politike kažnjavanja na politiku dogovora i pragmatizma. Time se šalje poruka da se čak i oni koji su otvoreno osporavali državne institucije mogu vratiti u međunarodnu igru – ako pokažu spremnost na kompromis.
S druge strane, mnogi smatraju da je ukidanje sankcija zapravo Dodikova pobjeda. On već godinama pokušava da se predstavi kao nezaobilazan faktor u Bosni i Hercegovini i da dokaže da ga Zapad, uprkos svemu, ne može ignorisati. Ukoliko mu sada bude dopušteno da nastavi politički rad bez sankcija, to bi dodatno ojačalo njegovu poziciju unutar RS-a i dalo mu argument da je „nadmudrio“ međunarodnu zajednicu.
Ali postoji i druga strana priče – rizik od zloupotrebe. Ako se ukidanje sankcija ne bude pratilo stvarnim reformama i promjenama ponašanja, ovo bi moglo postati opasan presedan. Političari bi mogli zaključiti da se upornošću i izazivanjem međunarodnih aktera mogu iznuditi povlastice. To bi značilo slabije institucije, manju vjeru u vladavinu prava i još dublje političke podjele unutar Bosne i Hercegovine.
Za građane, ova odluka je više od političke igre – ona je podsjetnik koliko su vanjski interesi prisutni u unutrašnjim poslovima zemlje. Ona otvara pitanje koliko Bosna i Hercegovina zaista ima suverenitet u odlučivanju, ako se sudbina njenih lidera i kompanija rješava u kancelarijama Washingtona. Ipak, ako ovaj potez zaista donese stabilnost i smanjenje političkih tenzija, možda će se pokazati kao pragmatičan korak u pravcu mira – iako trenutno mnogima izgleda kao poraz pravde.
U svakom slučaju, ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, Željki Cvijanović i brojnim saradnicima označava novu fazu odnosa između SAD-a i Bosne i Hercegovine. Da li će to biti početak političke stabilizacije ili samo privremeno primirje – tek će se vidjeti.
#Dodik #Cvijanović #AmeričkeSankcije #Bosna #Politika #Washington #RepublikaSrpska #Balkan
