Vlada Republike Srpske donijela je odluku koja u BiH izaziva buru — izdala je garancije za privremeni boravak Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, na teritoriji Bosne i Hercegovine. Na sjednici održanoj 19. novembra, rukovodstvo RS-a objavilo je da će Mladiću biti omogućeno da boravi u BiH u svrhu obilježavanja četrdesetodnevnog pomena njegove nedavno preminule sestre Milice Avram. Ta odluka je formalizirana u Službenom glasniku RS-a i potpisao ju je premijer Savo Minić.
Mjera zvuči nevjerovatno — i za mnoge je veoma kontroverzna. Mladić je pravomoćno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge ratne zločine. Njegovo ime simbolizira jednu od najmračnijih epoha balkanske istorije i jedan od najgorih ratnih zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, kada Vlada RS-a odluči da ga “garantuje” za boravak u BiH, nije riječ samo o proceduri – to je vrlo moćna poruka, politička i moralna.
Službeno obrazloženje Vlade RS-a glasi da je boravak Mladića uvjetovan pomenom njegove sestre, što može zvučati odavaočni i porodični motiv. Ali za kritičare te odluke to je mnogo dublje: radi se o simboličkom činu koji implicira da entitetske strukture i dalje poštuju Mladića kao ličnost — ne samo osuđenika. To nije obrazac “žrtve pravde”, nego obrazac političkog legitimiteta, gdje je ratni zločinac tretiran kao figura koja zaslužuje počasni tretman čak i nakon suđenja.
Osim toga, važno je naglasiti — Mladić ne može samoinicijativno doći u BiH. On je zatvoren u Haagu i ne može napustiti zatvorsku jedinicu bez dozvole međunarodnog suda. Prethodni zahtjevi za privremeni izlazak, čak i zbog zdravstvenih razloga, su već odbijeni. Dakle, Vlada RS može dati garancije, ali sud u Hagu ima ključnu ulogu u odobravanju bilo kakvog putovanja.
Odluka je izazvala snažne reakcije širom BiH. Kritičari govore o “sramotnoj odluci” koja umanjuje težinu Mladićeve presude i vrijeđa žrtve genocida. Za njih, ovo nije samo administrativni čin, nego politički signal: da entitetski lideri ne priznaju svu težinu zločina, već ga vide kroz prizmu identiteta i antiratnog mita. Takav potez može biti korak ka rehabilitaciji ne samo lika Mladića, nego cijelog narativa koji ga glorificira.
S druge strane, zagovornici odluke tvrde da je to “ljudski i porodičan detalj” — da je pomen prastara tradicija i da je RS dužna poštovati porodične obaveze, čak i kada su u pitanju osude. Oni kažu da ovakva garancija ne znači automatski opravdanje ratnih zločina, već da postoji prostor za poštovanje porodične tradicije bez relativizacije historijskih činjenica.
Međutim, političko značenje ove odluke ne može se minimizirati. U zemlji koja je i danas podijeljena duhom rata, gdje žrtve i zločinci žive u istim okvirima države, ovakvi simbolični potezi imaju težinu. Oni nisu apstraktni — oni oblikuju kolektivno pamćenje, poruke koje šaljemo budućim generacijama i političku klimu u kojoj se ratna prošlost koristi kao sredstvo moći.
Na kraju, ova odluka Vlade RS-a je test za institucije Bosne i Hercegovine: da li je moguće da se pravda poštuje bez selektivnosti, da se presude prihvataju s moralnom težinom i da simbolične geste ne postanu sredstvo političkog narativa. Građani BiH sada gledaju — i čekaju — hoće li institucije reagirati sa principima ili će dopustiti da se ratni zločini pretvore u politički kapital.
#BiH #RS #Mladić #ratniZločin #politika #pravda #istorija #simboli #odgovornost
