Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, ovih dana ponovno diže tenzije u regionu — ovoga puta neusamljenim apelom prema Evropskoj uniji: nada se da će EU osuditi antisrpske, antisemitske i fašističke povike koji su došli na koncertu Marka Perkovića Tompsona u Hrvatskoj. Vučić je, prilikom obraćanja novinarima na sajmu Vinska vizija Otvorenog Balkana u Beogradu, govorio o “užasu” bujanja fašizma u Evropi i upitao: hoće li EU imati snage da reaguje?
Ta izjava nije puka diplomatska kritika — ona je, prema analitičarima, strateški potez. Vučić koristi simboliku i istorijsku bol da stvori moralni pritisak na EU, ali istovremeno mobilizira svoju publiku. Povezujući povike “Za dom spremni” — koji su česti na Thompsonovim koncertima — s ukorijenjenim fašističkim naslijeđem iz Drugog svjetskog rata, daje poruku jasne zabrinutosti: ono što se događa nije nostalgija, nego direktna prijetnja demokratiji i suživotu u regionu.
Međutim, Vučićeva reakcija nije samo retorička — ona ima i politički naličje. On ne zove samo na moralnu osudu, već na institucionalnu reakciju. Time Vučić stavlja EU pred dilemu: da li će biti pasivni promatrač prizora u srcu Evrope, ili će aktivno reagovati na pojavu koja on vidi kao ponovni porast fašističkih ideja? Za Vučića, EU nije samo antifašistički arbitar — ona je potencijalni saveznik u borbi za narativ i pravdu koju on predlaže.
S druge strane, kritičari upozoravaju da Vučić ne koristi ovu temu samo iz uvjerenja. Oni kažu da je to dio šire strategije: stvaranje spoljnopolitičkog pritiska, jačanje nacionalne retorike i mobilizacija biračkog tijela kroz identitetska pitanja. Pozivanjem na reakciju EU, on šalje signal: “Ne samo da Srbija ne smije biti pasivna, već očekujem da međunarodni partneri prepoznaju opasnost”. To nije samo poziv na osudu — to je politizacija istorije radi savremene moći.
Takođe, Vučić ističe: “kod nas fašizam nikada nije imao prođu i nikada neće imati”. To je poruka njegovim sunarodnicima, ali i političkim protivnicima — potvrda da Srbija neće tolerisati ekstremizam. Ali da li je ta poruka iskrena ili instrumentalna? U zemlji sa složenom historijom i dubokim usponima nacionalizma, takve izjave ne mogu proći bez temeljnog preispitivanja.
Za EU je Vučićeva izjava dvostruki izazov. Prvo, ideološki: mora li reagirati službeno, i hoće li njena osuda imati stvarni efekt? Drugo, politički: takav potez može otvoriti tenzije sa Srbijom, ali i ojačati njen međunarodni legitimitet ako prikaže da je posvećena borbi protiv ekstremizma. EU je često optuživana da reaguje selektivno — Vučić sada testira njenu dosljednost.
Za javnost u regionu, ovo je trenutak provjere. Da li oni koji imaju moć da osude ekstremizam stvarno žele to učiniti — ili su spremni ignorisati povike koji ih ne pogađaju direktno? A za Srbiju i Vučića — njegovo obraćanje EU nije samo diplomatski faktor, već i unutrašnja politička karta: narativ o borbi protiv fašizma može mu donijeti bodove kod birača, ali i legitimitet na međunarodnoj sceni.
Na kraju, Vučićeva nada da će EU osuditi antisrpske i fašističke povike nije samo apel — to je izazov. I EU, i region, i sama Srbija — suočeni su s pitanjem: hoće li reagovati, ili će dopustiti da se sjenke prošlosti ponovo pretvore u instrument moći.
#Vučić #EU #fašizam #identitet #politika #Hrvatska #povici #istorija #moć #bosnaregion
