Bio je miran noćni sat u gradu koji, historijom i složenim odnosima, nosi težinu prošlosti i nade za budućnost. Tada je — poput groma iz vedra neba — jedan događaj digao prašinu i srušio iluziju da su neke stvari previše obične da bi se dogodile: ispred porodične kuće gradonačelnika Grada Mostara, labudovo pješčano sklonište pred svakodnevnim brigama — zapaljeno je službeno vozilo koje je pripadalo gradskoj administraciji. Automobil, koji je trebalo da bude simbol javne odgovornosti i službe građanima, pretvoren je u gorivi balvan sa sjajem plamena koji sve razotkriva.
Dok su plamenovi lizali lim poput nemilosrdnih prstiju, ulica je postala pozornica straha, sumnji i šapata. Lokalni moćnici — ili neko ko misli da jest — poslali su poruku: da politika, kako kažu, može da bude prljava igra. Ali baš u tim trenucima — kada gori — sija istina: da javna funkcija dolazi sa teretom, da je sigurnost imaginarna, a da zaštita može biti samo odluka onoga ko je vodi. Policija je brzom reakcijom stigla na mjesto događaja; ulica fra Didaka Buntića, nekoć tiha i mirna, tog jutra svjedočila je dimu, natopljenoj betonu i ljudskom bijedom. Vazduh je žestok od oporog mirisa plastike i izgorjelih guma, ali i od razočarenja: kako je moguće da neko pokuša zastrašiti čovjeka čiji je posao — da radi za zajednicu?
Gradonačelnik, čije je ime obilježeno na vratima tog vozila, odmah je osjetio — ovo nije običan vandalizam, ovo je udarac instituciji, na principe, na poruku da „nekome“ smeta da grad funkcioniše slobodno. I nije šutio. U jeku sablazni i nevjerice, poručio je jasno i glasno: ovakvi činovi nisu upozorenja — to su izazovi. I na njih se ne pristaje sa strahom, nego sa odlučnošću. Neće prestati da radi, ne će dozvoliti da strah ubije namjeru. Jer — kaže — Mostar je za ljude, a ne za zastrašivanje.
Ovaj incident nije samo „još jedna priča iz crne hronike“. On je ogledalo vremena u kojem, ponekad, automobili gube boju i sjaj, ali ne i smisao. Pokazuje koliko su — pred očima svih — rasprostranjeni nemir, bespravnost i nepoštovanje javnog dobra. Ali i koliko je važno — kad sve izgleda izgubljeno — podići glas, stati ravno i reći: neće proći.
Za mnoge u Mostaru — ovaj požar nosi simboliku: da se strah ne smije prihvatiti kao normalno stanje. Da politika ne smije biti mjesto prijetnji i zastrašivanja, nego prostora za rad, odgovornost i transparentnost. A za sve nas — podsjetnik da moramo čuvati institucije i ljude, ne zulume i ideje moći.
Bez straha, sa nadom i vjerom. #Mostar #Pravda #Solidarnost #Sigurnost
