Zamisli da odeš u drugu državu, sjedneš za sto s visokim zvaničnicima, a iza tebe tvoja državna zastava – naopako. E pa upravo to se desilo našem ministru vanjskih poslova Elmedinu Konakoviću tokom njegove posjete Sultanatu Oman. Na zvaničnoj slici, koja je obišla domaće medije, jasno se vidi da je zastava Bosne i Hercegovine postavljena pogrešno – bijeli trougao okrenut na suprotnu stranu, kao da niko nije ni pogledao. I niko, ama baš niko, nije reagovao. Ni domaćin, ni naš ministar, ni protokol.
Sad, neko će reći: “Ma nije to ništa, sitnica.” Ali u diplomatiji, sitnice znače sve. Zastava nije komad platna. To je simbol države, njenih građana, ponosa i identiteta. Kad se postavi pogrešno, to je znak nepažnje – ako ne i nepoštovanja. A kada se ministar, koji stalno priča o „dostojanstvu BiH u međunarodnim odnosima“, nasmiješi i pozira ispred te iste zastave bez da trepne – to onda više nije samo omaška, nego poruka.
Da se ne lažemo – grešku su vjerovatno napravili domaćini. Dešava se. Ali ono što bode oči jeste što niko od naših nije ni pokušao da to ispravi. Jer da je neko primijetio i diskretno rekao: “Izvinite, zastava nam je okrenuta pogrešno” – to bi bila gesta dostojna zemlje koja drži do sebe. Ovako, ispada da nam je svejedno. Da smo tu samo da se slikamo, klimnemo glavom i idemo dalje, kao da ništa nije bilo.
U komentarima po društvenim mrežama ljudi su odmah reagovali – jedni su branili ministra, drugi se smijali, treći ljutili. “Zastava naopako, država naopako”, napisao je jedan. Drugi je dodao: “Ko ne vidi da je problem, taj ne razumije šta zastava znači.” I stvarno, nije poenta u platnu nego u stavu. Ako ministar vanjskih poslova ne reaguje na ovako očigledan propust, kako onda da očekujemo da će reagovati na ozbiljnije stvari koje se dešavaju našoj zemlji?
Bosna i Hercegovina zaslužuje da je predstavljaju ljudi koji obraćaju pažnju i na male, ali važne stvari. Jer po tome se vidi koliko neko poštuje državu koju predstavlja. Jedna okrenuta zastava ne mijenja svijet, ali pokazuje u kakvom smo stanju kao društvo – između ravnodušnosti i navike da sve gledamo kroz prste.
I zato, nije ovo priča o platnu u pogrešnom položaju. Ovo je priča o simbolu koji se ne smije ignorisati. O tome da se dostojanstvo ne gradi parolama, nego pogledom koji primijeti kad nešto nije kako treba. Jer ako ni vlastita zastava ne vrijedi dovoljno da se ispravi – šta onda vrijedi?
#Bosna #BiH #Konaković #diplomatija #zastava #Oman #protokol #ponos #država #simboli
