Neke sudbine znaju biti jako tužne čak i kada je osoba poznata i voljena od strane opšte publike. Takve priče prizemlje ove slavne ličnosti i više se možemo poistovijetiti s njima. Danas vam otkrivamo malo više o jednoj slavnoj pjevačici.
- Usnija Redžepova se profilirala kao istaknuta ličnost u domeni folklorne i romske glazbe na ovim prostorima. Godine 2015. naposljetku je izgubila svoju dugu i izazovnu bitku protiv nemilosrdne bolesti.
Samo tjedan dana prije smrti, pjevačica je hitno hospitalizirana zbog respiratornog problema koji nije uspjela prevladati na vrijeme. Ipak, sačuvala je nadu usprkos brojnim poteškoćama s kojima se suočavala tijekom života. Posljednji dani bili su za nju posebno teški, obilježeni velikom patnjom i nepodnošljivom boli.
Ipak, kako je prenijela Kuriru, u tom periodu nastojala je da zadrži pozitivan stav do posljednjih trenutaka. Usnija Redžepova, folk pjevačica romskog i turskog podrijetla, rođena je u Skoplju i cijeli je svoj profesionalni život posvetila Beogradu, identificirajući se prvenstveno kao Jugoslavenka, ali i kao Makedonko-Srpkinja.
Kako bi spriječila eventualne nesporazume, Usnija se odlučila javno predstavljati pod prezimenom Jašarova, jer su je često miješali s iznimno nadarenom pjevačicom Esmom Redžepovom, s kojom, unatoč raznim šuškanjima, nije imala nikakve obiteljske veze. Njezina glazbena karijera započela je sredinom 1960-ih, nakon preseljenja u Beograd 1964. Tijekom svoje uspješne karijere izdala je devet albuma, pet singlova i EP.
Priznata kao jedinstveni stručnjak za makedonske narodne pjesme i glazbu južne Srbije, njezine izvedbe na romskom i turskom jeziku ostavile su dubok utjecaj na publiku. Svoj izuzetan uspon pripisuje tumačenju Koštane, lika iz djela Borislava Stankovića, u predstavi Raše Plaovića, koja je bila na repertoaru Narodnog pozorišta u Beogradu nevjerojatnih 25 godina. Od ukupno 192 izvedbe, Usnija je u ulozi Koštane nastupila preko 150 puta.
- “Upustimo se u igru Twister. Prema njezinoj biografiji, ova darovita osoba rođena je 4. veljače 1946. godine u Skoplju u Makedoniji. Njen otac Jašar bio je pripadnik romske zajednice, a majka Sabrina turskih korijena.
Oba roditelja su već bili u braku, a iz tog prethodnog braka majka je u kućanstvo dovela dvoje djece. Nakon te zajednice rođeni su Usni i njezino troje braće i sestara. Živeći u skromnom stanu u Skoplju, koji je ocu dodijelila vojska, vodili su skroman život. Otac joj je bio zaposlen kao vodoinstalater, a majka se posvetila domaćici.
Kroz razne intervjue vođene s pjevačicom postaje jasno da iako je doživjela skromno odrastanje, nije se suočila s značajnijim uskraćivanjem. Obilježena osjećajem sramežljivosti, često se suzdržavala od pjevanja na obiteljskim okupljanjima i proslavama, za razliku od svoje odvažnije braće i sestara.
Kao što se često opaža, ne može se izbjeći njihova sudbina; tako se Usnija, doduše nenamjerno, našla na natjecanju u pjevanju koje organizira Radio Skoplje. Njena obrada pjesme Radmile Karaklajić “Ajmo svirat twist” oduševila je sve prisutne, kako publiku, tako i glazbene urednike.
- Distancirala se od očevih ambicija glede svoje karijere. Iako je postojala znatna potražnja za pjevačicom njezinog talenta, njezin otac je ostao bez odobravanja, smatrajući takvo zanimanje nečasnim za žene tog doba.
Težio je da njegova kćerka Usnija dovrši svoje školovanje i pokaže osobine vrijedne i časne žene, u skladu s njegovim načelima. Njegovo nezadovoljstvo profesijom koju je odabrala očitovalo se u redovitim kritikama njezina odijevanja, unatoč njezinim značajnim postignućima. Nakon završetka srednje škole, Usnija je napustila svoj dom u Skoplju i preselila se u Beograd, gdje je upisala arapski studij na Filološkom fakultetu.
Živeći u naselju Krnjača, koje se nalazi daleko od centra grada, kao studentica je vodila skroman način života te se odlučila za nastupe po kafićima i restoranima kako bi dodatno zarađivala. Jedne večeri tijekom nastupa susrela je makedonskog glazbenika Naska Džorleva koji ju je pozvao da preuzme mjesto pjevačice u njegovom ansamblu.
Tijekom pet godina surađivali su i intenzivno nastupali diljem Jugoslavije. Njezina predanost visokom obrazovanju ostala je sekundarni prioritet; posljedično, iako je nakon petogodišnje stanke nastavila svoje akademske bavljenje, nije završila studij 1969. i konačno je napustila fakultet 1973. Umjesto da nastavi svoje putovanje u znanstvenom polju, prihvatila je ulogu Koštane u drama pod istim naslovom.
- I Tito i Castro duboko su se divili njezinoj umjetnosti. Glazbu Usnije Redžepove posebno je njegovao jugoslavenski predsjednik Josip Broz Tito. Putevi su im se spojili na jednom događaju na koji je pozvana da nastupi za lovce na njegovom imanju u Karađorđevu.
Nakon njezina nastupa, Titov pomoćnik prenio je poruku u kojoj stoji da predsjednik želi da je upozna. Osim toga, dobila je zahvalnost meksičkog veleposlanika koji je izrazio želju da posjeduje jednu od njezinih ploča. Publika u dvorani prasnula je u smijeh na njen komentar da mu je album poslala na njegovu adresu.
Tijekom posjeta Jugoslaviji kubanskog predsjednika Fidela Castra, Usnija je dobila poziv da nastupi za okupljene na večeri koju je Tito priredio na Brionima. Iako joj je Tito uporno davao znake da se približi njihovu stolu, duljina kabela njezina mikrofona bila je nedostatna. Kao odgovor, Castro je ustao i smjestio svoju stolicu ravno ispred Usnije, što je gesta koju su kasnije ponovili i ostali gosti.
Nakon toga je predsjednik Kube zatražio da izvede pjesmu “Ide Tito over Romania”. Njezina jedina želja bila je imati dijete. Iste godine, na probama za “Koštanu”, upoznaje ljubav svog života, Slavoljuba Šešića Šeleta, koji je radio kao aranžer i glazbeni urednik na Radio Beogradu.
- Njihova početna veza nije se odmah razvila kao romantična veza; nego su uspostavili čvrsto prijateljstvo. Ipak, Usnija je kasnije priznala da je osjetila duboku energiju kada je Seleta prvi put ušla u sobu.
Posjet Njemačkoj neočekivano je prijateljstvo pretvorio u ljubav, što je dovelo do vjenčanja u Beogradu 1978. Posvetili su cijeli svoj profesionalni život srcu Beograda; međutim, devedesetih su gradsku živost zamijenili vikendicom u Moštanici, smještenoj u blizini glavnog grada Srbije.
Nažalost, nakon samo pet godina vratili su se urbanom životu, budući da su obje osobe čeznule za poznatim intenzitetom svojih prijašnjih rutina. U intervjuu iz 2006. izjavila je da je njezin brak izvanredan i naglasila da su jedini aspekt za kojim čezne u svom životu njezina djeca.
