Majka Justina odgajana je u pobožnoj obitelji u Šumadiji i redovito je išla u crkvu, ali nije zamišljala da postane časna sestra. Njezine težnje bile su usmjerene na studij medicine i postizanje uspjeha kao liječnika. Iako je provela nekoliko godina živeći u Kanadi, sada se osvrće na svoju prošlost i priznaje da je još u mladosti primala pozive od Boga koje nije razumjela. Ipak, uvjerena je da se sve odvijalo upravo onako kako je trebalo.
– To je bio božanski poziv. Postati časna sestra bilo je nešto što nisam zamišljala, tipično govoreći. Odgojen sam u predanoj obitelji i išao sam u crkvu od malih nogu, što je bilo sasvim prirodno. Moji roditelji žive u srcu Šumadije, tako da mi ovo nije bio nepoznat kraj. Međutim, nastavio sam put medicine, što je bilo prije dosta vremena. Sve se to odvijalo prema Božjem planu i vodstvu. Naime, u mladosti sam doživio poziv za ulazak u samostan, iako to tada nisam shvaćao. Ipak, Bog je pronašao način. Otputovao sam u Kanadu i tamo postao redovnik. S deset godina sam se tada preselio u Ameriku. Iako me ona nije pratila, poslali su me iz Patrijaršije, kako je rekla Justinova majka gostujući u emisiji “Eksploziv” na Prvoj TV.
Kada je 2010. godine tražila povratak, obratila se mitropolitu Amfilohiju, koji je preuzeo dužnost od patrijarha Pavla tijekom njegovog bolničkog liječenja.
– Namjeravao sam se vratiti iz Amerike. Ipak, mitropolit mi je savjetovao da ne tražim drugi samostan, obavještavajući me da ima jedan slobodan za mene upravo ovdje u Beogradu. Preporučio mi je manastir Svetog Hristifora, mjesto za koje nisam ni znao da postoji, objašnjava.
Sada veličanstveno stoji ispred manastira Svetog Hristifora u selu Mislođin, nadomak Obrenovca, pozdravljajući sve toplinom i pozivnim rečima.
– Ovo svetište ima posebno mjesto u mom srcu. Tu sam otkrio svoje pravo ja. Osjećam ispunjenje. Srce mi je preplavljeno radošću. Doživljavam raj. Nevjerojatno, ova je lokacija stoljećima bila zanemarena – začuđeno će Justinova majka i nastaviti:
Bilo je to oronulo mjesto koje su uglavnom posjećivali dileri, drogeristi i ljubavnici – iako neću otkriti što se još tamo dogodilo. Suočila sam se s brojnim izazovima u tom okruženju; prisilili su me van i zabranili mi povratak, što je bilo nevjerojatno teško. Ipak, s Bogom je sve moguće. Svaki novi početak nosi svoje poteškoće, osobito u tako neplodnom okruženju. Bilo je izazovno, ali prepoznajem to kao očitovanje Božjeg pomazanja tijekom proteklih 12 godina. Ovo svetište je uspostavljeno.
Četiri godine boravila je u vikendici dok je sređivala potrebnu dokumentaciju za obnovu samostana.
U početku nas je Gospodin ovdje blagoslovio kućicom. Iako sam posjedovao stan u Beogradu, bio je dosta udaljen, zahtijevao je opsežnu papirologiju i dosta truda oko njega. No, Bog nam je dao vikendicu u kojoj sam boravio tri do četiri godine dok nije počela gradnja samostana. Majka se gotovo četiri godine usredotočila isključivo na prikupljanje potrebne dokumentacije za početak obnove samostana. Uz njezinu odlučnost i predanost, financijska su sredstva bila ključna. Srećom, osnivač je uskočio i ponudio značajnu pomoć, što je rezultiralo da je ova gradnja završena za 12 godina.
Izvještava se da se liturgija dosljedno održava u samostanu od njenog dolaska.
– Svećenici u Obrenovcu pružili su značajnu pomoć kad sam došao; služili su ovdje. Od mog dolaska u ovaj samostan, usprkos nepostojanju crkve, dolje smo održavali službe – možda ste to vidjeli u kripti – i nikada nije bilo vremena bez liturgije. Jutarnjem bogoslužju prisustvovalo je desetak vjernika. U privatnim ispovijestima, nekolicina ovih pojedinaca ispričala nam je da su bili jako bolesni i da su ovdje pronašli iscjeljenje, ni sami ne znajući kako su završili na ovom svetom mjestu. “Samo ja živim ovdje, tako da nemamo drugu lokaciju, nigdje”, kaže Justinova majka.
U tijeku je izgradnja konaka samostana, a optimistična je da će uskoro biti završeni, zahvalivši svima koji mogu pridonijeti. Tijekom iskapanja otkrivene su kosti koje su pripadale redovnicima na području gdje se nekada nalazio drevni samostan. Posebno je istaknula da nitko od njih nije stradao od bagera.
Tijekom iskopavanja ovog samostana otkriveni su ostaci 15 redovnika koji su ovdje pokopani nakon što su ubijeni. Nevjerojatno, veliki bager nije oštetio niti jednu kost; jednostavno ih je iskopao, dopuštajući nam da ih sakupimo. Ovo je uistinu svjedočanstvo Božje providnosti. Kako je bager otkrio te ostatke, mi smo ih skupili, a po dolasku patrijarha i broda on ih je blagoslovio kao relikvije.
Kosti smo smjestili u dva kivota, pridržavajući se utvrđenih protokola. Mogu reći da su brojni pacijenti doživjeli iscjeljenje, posebno oni koji se bore s ovisnošću, uključujući i jednu osobu koja se oporavila od alkoholizma. Relikvije svetog Kristofora, Palestinca iz 13. stoljeća nove ere, također se nalaze u samostanu koji je njemu posvećen. Osim toga, poseban značaj ima ikona Bogorodice Valamske koja je stigla iz Rusije. Ono što je izdvaja je to što je svetica prikazana bosa.
