Šta Milorad Dodik-ev dogovor sa Amerikancima govori o Evropska unija u BiH
Analiza pokazuje da je dogovor koji je Dodik navodno postigao s američkim vlastima signal da se vanjska politika Bosne i Hercegovine sve više usmjerava prema Americi, dok je uloga EU u daljem procesu najmanje jasna i sve rjeđe centralna. Ovo ima niz implikacija za evropske integracije BiH.
Ključne poruke i obrasci
-
Dodik, koji je dugo vremena igrao ulogu ključnog aktera u RS-u, ponovno koristi taktiku „trgovine“ — prijeti, destabilizira, a zatim traži ustupke od zapadnih partnera. NB: EU je ranije bila medijator i ključni igrač, dok sada sve glasnije pasivira.
-
Iako je EU formalni „plejmejker“ u BiH procesu, činjenica je da je Ujedinjene Američke Države (SAD) vidljivo uložile napore da preuzmu dio inicijative — što ukazuje na geopolitički pomak.
-
Pritom, EU izgleda kao da dopušta da situacija u BiH eskalira — do trenutka kada mora reagovati — umjesto da djeluje preventivno. Dodik je to znao iskoristiti.
Indikatori i posljedice za integracije u EU
-
BiH je dobila status kandidata za članstvo, ali napredak je blokiran, između ostalog zbog ponašanja entreniranih političara koji rješavaju svoje interese kroz pregovore sa velikim silama, a ne kroz reforme.
-
Dodikov dogovor s Amerikancima služi kao poruka da on više ne vidi EU kao primarnog partnera — a to može usporiti ili prolongirati proces evropskih integracija BiH.
-
EU gubi kredibilitet ako ne može naći mehanizam da reaguje na eskalaciju bez da čeka američku intervenciju ili dogovor. To šalje signal da država BiH i dalje nije u stanju sama voditi proces integracija nego mora čekati vanjske dogovore.
Za BiH i građane
Za građane Bosne i Hercegovine, ova dinamika znači da put ka EU više nije samo tehničko-reformski zadatak — već geopolitička igra. Dok se deklarativno govori o evropskom putu, stvarni ishodi zavise od toga sa kim se politički dogovaraju — sa EU ili sa SAD-om. Činjenica da se dogovor sa SAD-om događa upravo u momentu kada EU slabi svoj utjecaj, može biti znak da BiH neće ići direktno ka članstvu, nego ka “čekanju” dok politička igra dozrije.
Zaključak
Dodikov dogovor sa Amerikancima jasno pokazuje da u BiH nije samo pitanje „kada ulazimo u EU“, nego ko definiše uslove i dinamiku ulaska. EU, koja je dosad bila glavni katalizator, sve više izgleda kao sporedni igrač — i to za proces koji bi trebao biti centralan za budućnost BiH.
Ukoliko se ova dinamika ne promijeni — odnosno, ukoliko reforme ne preuzmu primat nad geopolitičkim manevrima — proces evropskih integracija BiH mogao bi ostati zarobljen između interesa velikih sila, dok građani čekaju stvarne koristi.
