Svi smo se mi nekad zapitali kakav je osjećaj biti u komi dugi niz godina i probuditi se u skroz drugom svijetu na koji nismo navikli. Takvu vam istinitu priču donosimo u današnjem članku gdje je čovjek izgubio više od pola svog života u komi.
Godine 2019. Luciano D’Adamo, Rimljanin iz Italije, doživio je iskustvo koje je duboko promijenilo putanju njegova života na načine koje je teško artikulirati. Tijekom ovog događaja, neočekivano se našao na mjestu gdje nije pripadao, što je dovelo do toga da Luciano na kraju padne u komu. Nekoliko dana ostao je bez svijesti dok se njegova obitelj molila za njegovo ozdravljenje, želeći da izađe iz ovog izazovnog stanja.
- Nakon što je konačno došao k sebi, shvatio je da se njegov svijet potpuno promijenio. Jedan od najčudnijih trenutaka za njega bilo je shvaćanje da je zaboravio 39 godina svog života, a njegovo najživlje sjećanje seže u ožujak 1980. godine.
Začuđujućim obratom sudbine, Luciano se u dobi od 24 godine našao zamrznut u vremenu, pod dojmom da se sprema oženiti svojom zaručnicom koja je imala samo 19 godina. Dok je gledao u ogledalo, obuzela ga je nevjerica; suočio se s odrazom sjedokosog stranca, potpuno neprepoznatljivog, a suze su mu tekle niz lice, oplakujući gubitak mladosti.
Još veći šok dogodio se kada se na ulazu u njegovu bolničku sobu pojavila starija žena, koja se predstavila kao njegova supruga. Lucianu je bilo teško shvatiti što čuje, jer nije bio svjestan da je oženjen, a još manje da ima sina, što mu je dodatno zakompliciralo situaciju. Njegov život doživio je duboku transformaciju, ostavivši ga da luta u ovoj nepoznatoj stvarnosti.
- Još jedan trzaj doživio je kada je pokušao doći do svoje majke, ali ga je bolničko osoblje obavijestilo da je preminula, čega on nije bio svjestan. Čak i nakon pet godina, Luciano se i dalje bori s vraćanjem sjećanja i rekonstrukcijom izgubljenog identiteta.
Sa svojih 68 godina osjeća se kao da je još uvijek u 1980. godini, kada je bio zaposlen kao radnik u zračnoj luci Fiumicino. Dok se snalazi u teškoćama suvremenog života, uključujući pametne telefone i GPS tehnologiju, priznaje da mu te inovacije još uvijek predstavljaju pravi misterij.
Značajno je da se jedini detalj kojeg se jasno sjeća iz tog previđenog vremena odnosi na njegovog unuka, rođenog 2014. godine. Točno se sjeća datuma, vremena i oznake “PN 2300” nalijepljene na bolničku kolijevku. Ovaj trenutak ističe se kao jedna od rijetkih pozitivnih uspomena vezanih uz njegovu obitelj.
Štoviše, teško se mirio sa stvarnošću da je njegov voljeni nogometni klub Roma postao dvostruki prvak Italije, a nije se mogao prisjetiti nijednog od tih značajnih trenutaka. Kako je vrijeme prolazilo, Luciano je počeo prihvaćati činjenicu da više nije mlad i polako se prilagođava životu sa suprugom, djecom i unucima. Međutim, 2019. godine on još uvijek postoji u stanju potpunog zaborava.
Nažalost, vozač koji je odgovoran za ovu situaciju nikada nije identificiran, zbog čega se Luciano osjećao kao da je izgubio ne samo svoja sjećanja, već i osjećaj za pravdu. Priča Luciana D’Adama pravi je prikaz teškoća, otpornosti i snage ljudskog duha, a služi kao podsjetnik da cijenimo svaki trenutak života jer sutra može donijeti neočekivane promjene.
