Nekada se humor prenosio kroz priču, najčešće vicevima, aforizmima, anegdotama i drugim oblicima razgovora. Danas vam donosimo najnoviji vic da podijelite sa prijateljima i porodicom.
Aforizmi, šale i citati jezgrovite su pripovijesti kojima je namjera izazvati smijeh kroz iznenađujuće ili neočekivane ishode. Akronim “VIC” dolazi od indo-njemačke riječi “WITZ”, što u prijevodu znači humor i užitak. Danas vam predstavljamo jedan vrlo popularan vic s interneta. Nakon vjenčanja Crnogorca, mlada nakon prve zajedničke noći izlazi iz spavaće sobe i u dnevnoj sobi susreće svekrvu.
- Svekrva je pita: “Snaho, ako nije problem, možeš li mi donijeti čašu vode iz fontane vani?” Vraća se snaha s čašom vode. Majka zatim pita: “Je li malo natečena?” Na to će snaha: „Kako ne bi, jedva sjedim na njoj.
DODATNI MATERIJAL
U ljupkom selu Naopačka Sela život je krenuo na poseban način. Mještani su hodali unazad, kokoši su ispuštale zvukove kokodakanja umjesto kokodakanja, a psi su mijaukali umjesto da laju. Ipak, najneobičnija karakteristika ovog sela bila je škola koja se zvala Svašta škola.
Ravnatelj, gospodin Dobroslav, bio je poznat kao čovjek s najdužom bradom u selu, toliko dugom da je njome mogao obrisati ploču. Svakog bi se jutra, prije školskog zvona, gospodin Dobroslav popeo na krov škole i pjesmom koja je spajala elemente operete i blejanja jarca najavio početak dana. Sat je započeo temom “Kako biti duhovit”.
- Učiteljica Smiljana, poznata po svom trubačkom smijehu, vodila je učenike u svladavanju zanata efektnih šala. “Djeco, svaka šala mora sadržavati tri komponente: iznenađenje, smijeh i papiga!” proglasila bi. Učenici su izgledali zbunjeno, pitajući: “Papagaj?” “Da, papiga!
Jer čak i ako šala ne sleti, još uvijek imate pticu koja je može ponoviti!” Nakon što je smijeh utihnuo, počeo je sat “Teorije zabune”. Instruktor Zbrko vodio je učenike u svladavanje zanata pravljenja savršenog nereda. “Zapamtite, djeco, pravi nered zahtijeva pažljivo planiranje!” najavio bi. „Nije dovoljno samo odbaciti predmete; morate to učiniti sa stilom!” izjavio je Zbrko dok je bacao bojice i komadiće papira na ploču.
Vrijeme ručka pretvorilo se u osebujan događaj. Umjesto u tipičnoj kantini, studenti su jeli u “Zbunjenoj kantini”. Umjesto konvencionalnih pladnjeva, kišobrani su im služili kao nosači, dok su bataki zamijenili obično posuđe. Svi neredi koji su se dogodili smatrani su samo još jednim aspektom užitka.
Jednog dana u školu Svašta stupio je učenik Marko, koji je došao iz obližnjeg sela zvanog „Sve na Mesta“. Marko je bio zadivljen svime što je susreo u Naopačkom Selimu. Kad su ga pitali da ispriča vic prvog dana u školi, odgovorio je: “Zašto je kokoš prešla cestu?” “Da napravim skok na drugu stranu!” Njegovi su kolege zbunjeno zurili u njega, što je navelo papigu da poviče: “Učini to opet!”
- Ubrzo se Marko prilagodio životu u Naopačkom Selu i postao najzabavniji učenik svaštanske škole. Naučio je kako hodati unatrag bez spoticanja, usavršio svoju vještinu u stvaranju zabavnog poremećaja i njegovao talent za pričanje viceva u kojima je uvijek bila papiga.
Na kraju godine Marko je dobio nagradu za najboljeg studenta, istinski utjelovljujući duh Naopačkog Sela. Jednog mu je dana prišao gospodin Dobroslav i rekao mu: “Vi ste pravi Napalović!” Marko se nasmijao i odgovorio: “Hvala, gospodine Dobroslave, ali mislim da je vrijeme da se vratim u svoje selo.” Imam toliko toga za podijeliti s njima! Marko se vratio u Sve na mjestu, noseći sa sobom smijeh, malo zbunjenosti i papigu koja je bez prestanka cvrkutala: „Zašto je kokoš prešla cestu? Da pređe na drugu stranu!
