Jedan od očeva moderne psihologije je austrijski psiholog Sigmund Freud čije su mnoge teorije pobijene i psihoanaliza kojoj je podvrgavao neke pacijente danas se svodi na nivo pseudonauke. Međutim, mnogi vjeruju da se od Freuda itekako može još šta naučiti i danas vam donosimo jedan njegov psihološki trik za konflikte.
Kroz naše svakodnevne interakcije susrećemo brojne pojedince koji posjeduju različite osobine ličnosti i perspektive, što povremeno može dovesti do neslaganja. Iako je konstruktivna kritika onih koje cijenimo korisna, važno je prepoznati da pogrdne primjedbe u komunikaciji funkcioniraju kao otrovno oružje namijenjeno nanošenju štete.
- Ključno je priznati da takve negativne izjave često otkrivaju više o karakteru pojedinca koji ih iznosi nego o nama samima. Dvostruki pristup rješavanju uvreda. Autor predlaže dvosmjernu metodu za upravljanje uvredama i nepovoljnim ponašanjem:
Rješavanje negativnih primjedbi: Kada se suočite s omalovažavajućim komentarima voljenih osoba, preporučljivo je suzdržati se od upuštanja u rasprave i jednostavno odgovoriti s ‘da’ na sve negativne tvrdnje. Ova metoda će uspješno neutralizirati govornika i zaštititi nas od potencijalne štete.
Poticanje samopoštovanja: neophodno je razumjeti da se nečiji unutarnji mir ne bi trebao oslanjati isključivo na vanjske prosudbe kako bi se razvio osjećaj vlastite vrijednosti. Da bi se to postiglo, potrebna je temeljita samoprocjena, budući da su prosudbe drugih često površne i netočne. Kako biste zaštitili svoju dobrobit, preporučljivo je distancirati se od otrovnih osoba.
U konačnici, služi kao podsjetnik da izbjegavamo ulagati svoje ograničeno vrijeme u otrovne pojedince. Davanje prioriteta našem mentalnom i cjelokupnom blagostanju je ključno, jer moramo prepoznati da naš unutarnji mir i samopouzdanje ne bi trebali biti ugroženi radi vanjske negativnosti.
- Poticanjem samopouzdanja i promjenom naše perspektive, možemo bolje podnijeti omalovažavajuće primjedbe i negativan diskurs, čime čuvamo svoju emocionalnu stabilnost i sreću.
DODATNI TEKST
Među najzanimljivijim biološkim fenomenima je sposobnost određenih životinja da regeneriraju dijelove tijela nakon amputacije. Iako ova sposobnost nije prisutna kod većine sisavaca, prisutna je kod nekih vrsta u životinjskom carstvu. Istaknuti primjer ovoga je aksolotl, koji se obično naziva “meksička hodajuća riba”.
Aksolotl posjeduje izvanrednu sposobnost regeneracije svojih udova, srca, leđne moždine i raznih unutarnjih organa. Nakon gubitka uda, ovo stvorenje može razviti novi koji je potpuno funkcionalan i bez ikakvih ožiljaka. Ova izvanredna sposobnost privukla je pozornost brojnih znanstvenika, koji su nastojali istražiti njene potencijalne implikacije na regeneraciju tkiva i organa u ljudskoj medicini.
- Dodatni intrigantni primjer je morska zvijezda, koja posjeduje izvanrednu sposobnost regeneracije cijelog tijela iz samo jednog odsječenog dijela. Određene vrste morskih zvijezda sposobne su rekonstruirati svoj cijeli oblik iz jednog segmenta ruke.
Ova izvanredna sposobnost ne služi samo kao sredstvo za preživljavanje u prirodnim okruženjima, već nudi i vrijedne mogućnosti za istraživanje procesa bio-rekonstrukcije. Planaria, čisti pljosnati crv, predstavlja još jedan intrigantan organizam. Ova je vrsta poznata po svojoj izvanrednoj regenerativnoj sposobnosti; kada se podijeli u dva segmenta, svaki segment ima potencijal da se razvije u cjeloviti organizam.
- Istraživači su identificirali jedinstvenu skupinu matičnih stanica kod planarija, koje se nazivaju neoblastima, koje olakšavaju njihove regenerativne sposobnosti. Ovo istraživanje pruža vrijedan uvid u područja biologije matičnih stanica i regenerativne medicine.
Slično tome, određene vrste anolisa i guštera posjeduju sposobnost regeneracije repa nakon gubitka; iako novoformirani rep ne mora uvijek točno replicirati izvornu strukturu, on ostaje dovoljno funkcionalan da pomaže ovim gušterima u obavljanju njihovih svakodnevnih aktivnosti. Zamršeni procesi obnove tkiva, uključujući kožu, mišiće i hrskavicu, karakteriziraju regeneraciju repa.
Primjeri regeneracije opaženi u životinjskom carstvu služe kao temelj za biomedicinska istraživanja i mogu u konačnici rezultirati razvojem regenerativnih terapija za ljude, usmjerenih na zamjenu izgubljenih ili oštećenih dijelova tijela. Trenutačno istraživači istražuju genetske i molekularne mehanizme na kojima se temelje ti procesi, s ciljem integracije takvog napretka u ljudsku medicinu u budućnosti.
