U noći 17. augusta prošle godine, u Virovitici, desila se tragedija koja je zauvijek promijenila živote jedne mlade porodice. Pijan vozač, pod utjecajem 1,4 promila alkohola, izgubio je kontrolu nad vozilom i udario u pješake koji su se kretali uz cestu. U tom udaru, život je izgubila 24-godišnja Lucija, supruga vozača, a njihov tada trogodišnji sin zadobio je teške povrede glave zbog kojih danas živi kao stopostotni invalid.
Žrtva, mladi čovjek po imenu Matija, bio je teško povrijeđen — slomljena zdjelica i noga bile su dijelovi fizike koje su liječnici morali spašavati satima. U bolničkom vrtlogu, dvoje njegove djece — četverogodišnja kći i beba od 11 mjeseci — takđe su zadobili ozljede, koliko-toliko manje, ali koje su dodatno zakomplicirale cijelu situaciju. “Sve je nestalo preko noći, u sekundi,” kaže Matija danas, sa bolom u glasu ali i bez predaje.
Sin koji je preživio sada ima ljevostran hemiparezu — oduzetost jedne strane tijela — što ga čini ovisnim o terapijama, asistencijama i konstantnoj skrbi. Matija je mjesecima bio nepokretan, suočen sa boli, rehabilitacijom i nemoći, ali nije želio posustati. Kaže da zbog djece ne smije odustati — da moraju imati nadu, bar onoliko koliko on može iznijeti.
Optužnica koja tereti vozača, Ivana Bakića (30), navodi da je vozio 78 km/h u momentu nesreće te da je bio pod utjecajem alkohola. Bakić nije negirao krivicu, izjavljujući da se ne sjeća mnogo — vidio je „crnu sjenu“, prevrtanje automobila i zaustavljanje. Na suđenju je tvrdio da je bio u šoku, da nije bio svjestan šta se dešava, te da se zbog toga nije uspio približiti djeci nakon sudara.
Sud u Zadru nepravomoćno je osudio Bakića na šest i pol godina zatvora. Kao olakotne okolnosti uzeto je njegovo priznanje i činjenica da nije odugovlačio s postupkom. Međutim, porodica smatra da je kazna preniska, imajući u vidu da život jedne mlade žene više ne postoji, a dijete godinama pati zbog posljedica.
On sam, nakon svega, još nije u potpunosti povratio svoje fizičke sposobnosti — ne može kleknuti, zasjedati nisko, ni čučnuti. Posao je morao ostaviti; djecu ne može samostalno prevoziti, terapije su svakodnevne, a borba za normalan život tek je započela. “Sin ima toliko terapija, treba mu stalna skrb… čekamo operaciju glave,” kaže Matija, boreći se svaki dan da obezbijedi bar koliko-toliko dostojan život.
Kroz bol, jaz koji je ostao nije samo fizički. Psihički ožiljci, praznina koju niko ne može popuniti, osjećaj odgovornosti za sudbine djece — sve to nosi sa sobom težinu koju većina teško može razumjeti. Matija, ipak, ne pristaje na tugu kao krajnji ishod — traži smisao, nastavlja dalje, zbog djece i zbog sebe.
#Tragedija #PrometnaNesreća #PijanVozač #Pravda #Djeca #NePredajem #Porodica
