Šta se desilo s vojnikom JNA koji je izgovorio čuvenu rečenicu: “Oni, kao, hoće da se otcjepljuju, a mi im, kao, ne damo”
U jeku raspada Jugoslavije, tokom kratkog ali intenzivnog sukoba u Sloveniji 1991. godine, jedan vojnik JNA, tada 19-godišnji Bahrudin Kaletović iz Tuzle, izgovorio je rečenicu koja je postala simbol apsurda rata i koja se i danas često citira kao suštinsko pitanje svih jugoslovenskih ratova:
„Ma, otkud znam? Šta ja znam… Kol’ko ja kužim to, oni, kao, hoće da se otcjepljuju, a mi im, kao, ne damo.“
Ova izjava data je televiziji Yutel i gotovo trenutno je postala viralna – u vremenu kad viralan sadržaj nije bio svakodnevica, nego rijetkost.
Mladi vojnik usred besmisla rata
Kaletović je služio vojni rok u Karlovcu kao desetar 306. lakog artiljerijskog puka PVO 10. korpusa JNA. Na početku sukoba u Sloveniji, njegova jedinica je 27. juna 1991. prešla granicu kod Metlike, gdje su odmah došli pod vatru slovenačke Teritorijalne odbrane. Tokom tog sukoba, trojica vojnika pod njegovom komandom su poginula.
Bahrudin je tada zarobljen, ali je ubrzo pušten i vraćen u Tuzlu. Uslijedio je novi poziv da se javi JNA, gdje je bio raspoređen u Đakovo. Međutim, i tu su ga ponovo zarobili pripadnici drugih snaga tokom sukoba u Hrvatskoj. Ponovo je imao sreću – pušten je i vraćen kući.
Rat u BiH i lična tragedija
Kad je izbio rat u Bosni i Hercegovini, Bahrudin nije ostao po strani. Priključio se rezervnom sastavu MUP-a BiH kao vezista, a često je boravio i na prvoj liniji. Bio je poznat kao skroman, hrabar i odan borac, ali i kao neko ko se duboko pitao „zašto ratujemo i ko je neprijatelj?“
1993. godine se oženio i dobio dvoje djece – kćerku Esmeraldu i sina Damira. Nakon rata, pronašao je novi smisao u muzici, svirajući gitaru i nastupajući sa lokalnim bendom.
Nažalost, Bahrudin nije dugo uživao u miru koji je toliko priželjkivao. Godine 1998., poginuo je u saobraćajnoj nesrećinedaleko od Tuzle, vraćajući se kući nakon posjete porodici i novorođenom sinu.
Naslijeđe i značaj izjave
Njegova kultna rečenica ostala je da živi kao:
-
kritika besmisla sukoba,
-
glas zdravog razuma iz haosa ratne propagande,
-
podsjetnik na mladost izgubljenu u vrtlogu politike.
Danas mnogi njegovo ime ne znaju, ali se svi sjećaju rečenice. Ona se koristi u:
-
dokumentarcima,
-
analizama raspada Jugoslavije,
-
društvenim mrežama kao simbol antiratne poruke.
Zaključak: Bahrudin kao simbol jedne izgubljene generacije
Bahrudin Kaletović nije bio političar, general niti komandant. Bio je običan mladić koji je sanjao budućnost, muziku, porodicu. Njegova rečenica nije došla iz kabineta već iz rova – i zato je toliko snažna.
Njegova priča podsjeća da su ratove često vodili oni koji nisu ni znali zašto se bore. I da su najveći gubitnici upravo ti – mladi ljudi gurnuti u tuđe bitke.
“Ako se neko sjeća mene po toj rečenici, neka zna da sam bio protiv svakog rata”, rekao je jednom Bahrudin, mnogo prije svoje prerane smrti. I mi ćemo ga, upravo po tome, pamtiti.
