Većina ljudi u bivšoj Jugoslaviji su južnoslavenskog porijekla, a najveće razlike su u dijalektu i religiji. Međutim, ima dosta onih koji velik fokus stavljaju na nacionalnost neke osobe. Danas otkrivamo zašto se slavni pisac iz Bosne izjašnjavao kao Srbin.
- Meša Selimović, jedan od najuglednijih autora bivše države, i danas je vrlo čitan. Uz izvanredan talent, iskusio je i buran osobni život, koji je karakterizirala njegova duboka ljubav prema supruzi.
Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Godine 1930. započeo je studij srpskohrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Daroslav Darka Božić diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine predaje u Građanskoj školi.
Godine 1936. preuzima dužnost suplenta Realne gimnazije u Tuzli. “Bosna ga nikad nije prihvatila jer je ostao vjeran sebi i nije popuštao”, istaknula je Mešina supruga, samouvjerena i oštroumna žena, kći generala iz Kraljevine Jugoslavije. Njezina nepokolebljiva odanost Mesi i njegovim nastojanjima bila je očita jer je otvoreno izjavila da je spremna pratiti ga bilo gdje, čak i do kraja svijeta.
- Čini se da će njezina inspiracija navesti Mešu da napiše rečenicu “Tko promaši ljubav, promaši život”. Tako duboko zaljubljen u Daru, Mesha je postao nesvjestan svoje okoline, svim srcem uvjeren da je ona nebeski blagoslov namijenjen njemu.
Njihov odlazak iz Sarajeva nikoga nije posebno pogodio. Ubrzo nakon toga, tjednik “Svijet” je primijetio da će izostanak Meše Selimovića proći prilično nezapaženo uz odlazak Savića i Repčića. Kako prenosi Balkanpress.com, ova dvojica nogometaša su iz FK Sarajevo prešla u Crvenu zvezdu, čiji je Meša trenutno član. Mnogo je nagađanja oko njegove prošlosti.
O svom nacionalnom identitetu Srbina, Selimović je primijetio: “Biti Srbin je slavno, ali i skupo!” Čak se i u oporuci dotakao ove teme. Identificirao se kao Srbin, iz muslimanske obitelji. Iako se poistovjećuje sa srpskom književnošću, književnu produkciju Bosne i Hercegovine, s kojom je snažno povezan, smatra središnjim književnim središtem, a ne samo podskupom srpsko-hrvatske književne tradicije.
- Visoko cijenim i svoj identitet i svoje naslijeđe jer su oni ključni u oblikovanju mog karaktera i utječu na moj rad. Svaki pokušaj odvajanja ovih aspekata iz bilo kojeg razloga smatrao bi se kršenjem mojih temeljnih prava zajamčenih Ustavom.
Šefkija Selimović je bio komandant tuzlanskog kraja, gdje su mu ustaše uništile i zapalile kuću i okućnicu. Krajem 1944. godine primio je neočekivanu vijest da mu je žena preživjela logor, zbog čega se vratio u Tuzlu. Prazne sobe, koje su bile na brzinu popravljene, trebalo je pretvoriti u dom.
Ova nužda natjerala je Šefkiju da iz glavne ostave izvadi krevet, ormar, sto, stolicu i nekoliko osnovnih stvari. Taj je postupak doživljavao kao nepopravljivu uvredu, posebno s obzirom na njegov partizanski položaj i činjenicu da su mu oba brata bili borci i komunisti. Mešina prva supruga bila je Desa Đorđić, koja je radila kao profesorica tjelesnog odgoja u tuzlanskoj gimnaziji.
- Poznavatelji je karakteriziraju kao živahnu, okretnu, visoku i vitku, ali spominju i njezinu sklonost malom ugađanju i naviku da sve poželi. Meša i Desa su zajedno dobili kćer Slobodnak.
Međutim, kada je u Beogradu sreo Daroslavu Božić, kćer kraljevskog vojskovođe, Meša je prema njoj doživio duboku i nepokolebljivu ljubav, vjerujući da je ona Božji blagoslov namijenjen njemu. Nasuprot tome, Desa je toliko prezirala Darka da ju je etiketirala kao preljubnicu, neuspješnicu, razbijačicu doma i nemoralnu osobu.
Zbog Desine izrazite ljubomore, Meša se našao u situaciji da svoje postupke opravdava na stranačkom sudu. Čak i suočen s izdajom bivših saveznika, kukavičkim odlascima starih prijatelja i velikim izazovima s kojima su se zajedno suočili on i Darka, Meša se nije htio prepustiti osjećaju poraza. Sljedećih dvadeset godina par je posvetio svojoj ljubavi odgajajući dvije kćeri.
Tijekom ovih godina suočavali su se sa zanemarivanjem, odbacivanjem i prezirom. Najveći izazov za Mešu bio je nenaklonost vršnjaka. Dana 11. jula 1982. godine u Beogradu u Jovanovoj ulici preminuo je Mehmed Meša Selimović. Tiho je napustio ovaj svijet u 72. godini dok je na televiziji gledao završnu nogometnu utakmicu Svjetskog prvenstva.
