Nenad Radinković, čovjek čije se ime posljednjih dana ne skida iz javnog prostora, predstavlja jednu od onih figura koje kao da su izašle iz mračne krimi-serije, samo što je u njegovom slučaju sve istina. Ovaj čovjek, koji se spominje u aferi s Vladom Đajićem, ima biografiju toliko slojevitu da bi je neko mogao prepričavati kao roman, a opet ostati nedorečen. Ono što ga izdvaja nije samo kriminalna prošlost, nego i način na koji se godinama provlačio kroz mrežu domaćih i međunarodnih institucija. Njegovo ime veže se za niz teških djela, od saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom, pa sve do slučajeva krijumčarenja oružja, otmice i saradnje sa sumnjivim strukturama. Već sama ta kombinacija dovoljna je da čovjek zastane i zapita se kako je moguće da se neko takvog profila tako često nalazi u blizini visokih političkih aktera.
Radinković je najprije postao poznat nakon nesreće u kojoj je poginuo mladić Nikola Đurović. Umjesto suočavanja sa pravosudnim sistemom, Nenad je odabrao da pobjegne iz zemlje. To je bio početak njegovog višegodišnjeg lutanja po Evropi, gdje se, nažalost, nije bavio ničim što bi ga približilo promjeni života. Naprotiv — završio je u Francuskoj, osuđen zbog krijumčarenja oružja. Tamo je dobio dugogodišnju kaznu zatvora, a zatim je preko Belgije ponovo vraćen u BiH. Čovjek bi rekao da je to trenutak kada se priča završava, ali kod Radinkovića je svaki kraj samo novi početak. U jednom momentu pokušao je pobjeći policiji bukvalno u gaćama — scena koja je u svakoj drugoj situaciji smiješna, ali u njegovom slučaju predstavlja još jedan od dokaza da se radi o čovjeku naviknutom na život na ivici, bez imalo respekta prema sistemu.
Kada se pojavio u aferi s Vladom Đajićem, cijela situacija dobila je mnogo ozbiljniji ton. Prema dostupnim informacijama, Radinković se pojavljuje kao osoba koja je dovozila narkotike direktoru jedne od najvažnijih zdravstvenih institucija u Republici Srpskoj. Koliko god ta scena izgledala nevjerovatno, činjenica da se takva osoba uopće mogla približiti visokom funkcioneru govori dovoljno o tome koliko je sistem pun pukotina. Još je teža činjenica što brojni politički akteri tvrde da je sve dio mnogo šire igre u kojoj se kriminalci koriste kao oružje u obračunima među moćnicima. To baca hladnu sjenku na svaki segment ove priče — jer ako se tvrdnje pokažu tačnim, to znači da institucije, umjesto da razbijaju kriminalne mreže, ponekad postaju njihovo sredstvo.
Nenad Radinković, htio to neko priznati ili ne, simbol je jedne šire bolesti društva — bolesti u kojoj se granice između kriminala i politike zamagljuju do te mjere da je ponekad teško razlikovati jedne od drugih. Njegovo ime možda nije novo, ali način na koji se vraća u fokus javnosti svaki put podsjeti društvo gdje stvarno živimo. A to je mjesto gdje ponekad, nažalost, oni sa najtamnijom prošlošću imaju najlakši pristup onima sa najvećom moći. I upravo tu leži najveći problem.
#Bosna #Društvo #Pravda #Kriminal #Afera #Politika #BezCenzure
