Riba je jako zdrava za jelo i prije su nutricionisti govorili da se može jesti svaki dan kao i piletina. Međutim, problem nastaje sa zagađenjem mora pa se dešava da ribe imaju u sebi dosta štetnih metala. Danas otkrivamo koja riblja vrsta može biti štetna za konzumaciju.
Često se susrećemo s uputama nutricionista koji naglašavaju važnost uvrštavanja ribe u prehranu zbog njezinog blagotvornog djelovanja na naše zdravlje. Ipak, kao i kod svakog drugog aspekta prehrane, potreban je oprez jer na tržištu postoje proizvodi koji mogu predstavljati zdravstveni rizik.
Ipak, možemo li doista tvrditi da riba koju redovito konzumiramo obiluje hranjivim tvarima i ima značajan utjecaj na naše tjelesne funkcije? Odgovor nije uvijek potvrdan. Među širokim izborom uobičajeno dostupne ribe u prodajnim mjestima postoje specifične vrste koje bi trebalo zaobići. Riba je doista korisna zbog svojih omega-3 masnih kiselina i djeluje kao izvrstan izvor vitamina D, E, A, uz nekoliko vitamina B skupine, uz esencijalne minerale.
- Štoviše, ispunjava tjelesne potrebe za proteinima. Ipak, nije svaka riba prikladna za jelo. Stručnjaci savjetuju uključivanje određenih vrsta u našu prehranu, uključujući skušu, haringu, polaku, bakalar, losos, smuđa, sardine i tunu, među ostalima.
Izvor ribe je značajan, a preferiraju se one iz Atlantskog ili Tihog oceana zbog niže razine žive. Štoviše, Medonet sugerira da bi odrasla osoba trebala pojesti oko dvanaest konzervi tune kako bi se suočila s rizikom od trovanja živom. Međutim, kod trudnica i onih koje razmišljaju o trudnoći situacija je nešto drugačija.
Prema preporukama Instituta za majku i dijete, njihova bi se prehrana trebala ograničiti na nemasnu, nepredatorsku ribu koja potječe isključivo iz gore spomenutih Atlantskog i Tihog oceana, uz Sjeverno more. Preporučljivo je uključivanje određenih vrsta ribe u prehranu male djece. Dok je za ribu koja se konzumira ključno da obiluje omega-3 masnim kiselinama, pangasijusu značajno nedostaju ove korisne masti.
- Ova slatkovodna riba, poznata po svom istančanom okusu, uživa veliku popularnost u Srbiji. Podrijetlom iz Vijetnama, pangasius se uzgaja u lošijim uvjetima uzgoja. Zatvaranje ovih riba u ograničenu okolinu sprječava njihovu sposobnost prirodnog razmnožavanja.
Kako bi olakšali ovaj reproduktivni proces, uzgajivači koriste ciljane hormone, uključujući korionski gonadotropin, i osiguravaju specijaliziranu prehranu bogatu ribljim brašnom, sojom i kasavom kako bi se poboljšao rast pangasiusa. Koje su posljedice? Riba koja je prožeta sastojcima upitne kvalitete na kraju ulazi u naše tijelo.
Tilapija, slatkovodna vrsta autohtona u Aziji, često se uzgaja u rezervoarima zagađenim onečišćenjem. Ova se riba podvrgava liječenju hormonima i dodacima koji pospješuju brzi rast. Osim toga, tilapija je bogata arahidonskom kiselinom, koja pripada obitelji omega-6 masnih kiselina; redovita konzumacija ove tvari može dovesti do upala, bolesti srca i starenja stanica.
Što se tiče nilskog grgeča, bitno je istaknuti da ova riba nudi nemasno meso, značajnu količinu proteina, te je vrijedan izvor vitamina A. Ipak, osim ovih ograničenih prednosti—koje se također nalaze u drugim, hranjivijim ribama—nilskom grgeču nedostaju omega-3 masne kiseline i sadrži znatnu količinu palmitinske kiseline.
Iako se može činiti egzotičnim izborom, ovaj određeni element nažalost doprinosi razvoju kolesterola lipoproteina niske gustoće (LDL). Maslac je poznat po svojoj štetnoj, izazovnoj ili neprobavljivoj oleinskoj kiselini, koja uključuje estere voska.
- Česta konzumacija Butterfish-a može rezultirati negativnim posljedicama kao što su proljev, mučnina i mogućnost povraćanja. Uzgoj račića u velikim razmjerima često izaziva burne rasprave.
Nadalje, značajan broj pojedinaca zanemaruje adekvatno čišćenje škampi prije konzumacije, što dovodi do prisutnosti crijevnih ostataka, koji se pojavljuju kao vitka crna linija duž njihove dorzalne površine, u brojnim kulinarskim pripravcima. Iako škampi služe kao izvor proteina, oni također mogu dovesti do povišenih razina štetnog kolesterola.
