Nekada ljudi pate od simptoma koji djeluju ili bezazleno ili učestalo, a ne zna im se uzrok. Mnogo je takvih slučajeva gdje bolest tiho šteti čovjeku, a da je teško pročitati simptome. Danas otkrivamo jedan interesantan slučaj.
U današnjem članku raspravljat ćemo o različitim simptomima određenih bolesti koji se razvijaju postupno i suptilno. Aspekt koji najviše zabrinjava je to što možda niste svjesni svoje bolesti ili dijagnoze sve dok ne postane prekasno, često shvaćajući ozbiljnost svog stanja tek kada se nađete prikovani za krevet. Kronični umor može uvelike spriječiti sposobnost osobe da normalno funkcionira.
Ignjatović je u različito vrijeme imao simptome koji se obično povezuju s ovim stanjem. Ti su simptomi uključivali produljena razdoblja fluktuirajućeg krvnog tlaka, stalno povišene temperature u prosjeku 37,2 stupnja, česte infekcije, stalne bolove u mišićima i zglobovima, nemilosrdni umor i stalnu prisutnost natečenih limfnih čvorova.
- Ovu bolest u svojoj izjavi karakterizira težinom 1,00. Ina napominje da je samo presvlačenje djeteta bilo dovoljno za izazivanje umora. Odluči li se istuširati, morat će se odmah vratiti u krevet kako bi se odmarala.
To je dovelo do važnog pitanja: liječnici nisu bili voljni prepoznati stvarnost njezinog stanja. Priznaje da su njezine brige previđene, smatrane ili proizvodom njezine mašte ili nedostatkom u njezinim pokušajima. Dodatno, preporučili su joj konzultacije s psihijatrom, što dodatno umanjuje vjerodostojnost njezinih iskustava.
Ina Ignjatović, koja je osnovala Udrugu kronično umornih, ispričala je svoju borbu zarobljenosti u beskrajnom krugu. Podijelila je svoja iskustva posjeta mnogim liječnicima, koji su je, sumnjajući na skriveni problem, samo slali od jednog specijalista do drugog, a da nisu došli do konačne dijagnoze. Na kraju je oslobođena zbog dobrog zdravstvenog stanja i rečeno joj je da se odmori.
Ina Ignjatović otkrila je tijekom rasprave da, unatoč tome što njezine nalaze smatraju prihvatljivima, podnosi kronične virusne infekcije i posjeduje antitijela za gotovo deset različitih virusa. Nadalje, spomenula je da su razine IgG antitijela za šest od ovih virusa bile značajno više od normale.
U razgovoru za TV “Prva” Ina Ignjatović ispričala je kako su joj medicinski stručnjaci u ranim godinama otkrili višestruke infekcije. Međutim, njihova je zabrinutost porasla nakon promatranja da su razine titra, koje su se trebale smanjiti tijekom vremena, ostale povišene, što ukazuje na mogući temeljni problem, iako je točan uzrok još uvijek nepoznat. Unatoč naporima da se s njime nosi, umor koji podnosi postaje postupno iscrpljujući.
- Uz pružanje uvida u svoja svakodnevna iskustva, ona dijeli kako se ljudi oko nje nose s njezinim stanjem. Doživio sam nepopustljivu iscrpljenost koja je trajala čak i nakon cijele noći. Samo 200 metara od moje kuće postalo je golemo iskušenje.
Gužve u poštanskim uredima postale su mi nepodnošljive. Obuzela me duboka letargija, potpuno mi crpeći energiju. Moje odgovornosti prema maloj djeci dodatno su pojačale te izazove. Iako sam tražio liječničku pomoć, rješenja nisu pronađena, zbog čega su drugi mislili da sam dobrog zdravlja.
Međutim, primijetila je da cijenim suosjećanje i podršku svoje obitelji. Nažalost, šira javnost nije vidjela složenost mojih okolnosti. Tipično je za ljude da osjećaju tjeskobu kada se suoče s nejasnim izvorom nevolje. Mnogi se mogu zapitati bore li se s problemom mentalnog zdravlja; ipak, čak i nakon traženja pomoći od psihijatra, ne mogu se identificirati nikakvi očiti problemi, što dovodi do stalne borbe za osjećaj dobrobiti.
- Napominje da sindrom kroničnog umora ponajprije pogađa žene od 35 do 50 godina, a pojavu tog stanja povezuje s drugim porodom. Nakon pet godina Ignjatović je pronašla rješenje za svoj problem.
Do ovog otkrića došao je prijedlog prijatelja koji je vidio dr. Branka Milovanovića, cijenjenog kardiologa i stručnjaka za kronični umor, tijekom televizijskog priloga. Bez ikakve sumnje, Ignjatovićeva je došla do njega i, na njezino veliko olakšanje, konačno je dobila objašnjenje. Ina kaže da joj je razumijevanje njezinog stanja pružilo osjećaj olakšanja i pomoglo razjasniti svoju situaciju.
- Ipak, zamršenost njezinih okolnosti naglašava nepostojanje lijeka za ovu bolest. Ističe da ograničeni broj, oko pet do deset osoba, ima potencijal ozdraviti od ove bolesti ako se rano otkrije.
Posebno ističe jasnu osjetljivost koja se ogleda u njezinu pripovijedanju. Uistinu je uznemirujuće svjedočiti mladim pojedincima koji pate od teških simptoma ove bolesti, koji su često vezani za svoje krevete i odsječeni od društvenih interakcija. Ova bolest ne samo da može dovesti do potpunog invaliditeta, već je također povezana s miokarditisom, stanjem koje na kraju može rezultirati smrću.
